Grožnjan

Grožnjan (tal. Grisignana), gradić u sr. dijelu Istre, 7km jugoistočno od Buja (45°23′N; 13°44′E; 288m nadm. vis.); 185st. (2001), sjedište općine. Nalazi se na rubu visoravni Gornje Bujštine, iznad doline Mirne, i lokalnom je cestom povezan s Bujama. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljodjelstvom (vinova loza, masline, voće i povrće), a dijelom i kult. turizmom (sjedište → Međunarodnoga kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži; galerije, atelijeri i likovne radionice). Ima tipične gradinske značajke (položaj i urbanistički lik), a područje je bilo naseljeno i u rim. doba. Život se na položaj Grožnjana vratio u ranom sr. vijeku, a u pov. vrelima spominje se prvi put 1102., kad je tadašnju utvrdu (kaštel) s cijelim feudom Ulrik II. (Weimar-Orlamünde) poklonio akvilejskoj Crkvi. Od 1238. do 1339. G. je s prekidima pripadao feudalnom gospodaru Kostela (Pietrapelosa), a 1358. došao je pod vlast Venecije. Mlečani su odmah obnovili i učvrstili zidine te je G. postao jednom od važnih karika u obrambenom sustavu mlet. Istre. Gradom je upravljao podestat, od XIV.st. mletački plemić, a u XVI.st. koparski. Imao je prometni izlaz na more preko luke u Bastiji na Mirni. Stradao je u kužnim epidemijama, ali i u Uskočkom ratu, tako da je poč. XVII.st. bio gotovo napušten. Nakon pada Venecije ostao je izvan gl. putova, polako propadajući, a dio stanovništva otišao je i poslije II. svj. rata. Sačuvani su dijelovi srednjovj. bedema i jedna (od dvojih) gradska vrata iz XV–XVI.st. Od njih se spuštao pokretni most preko opkopa koji je s istoka dodatno branio grad. S unutrašnje je strane vrata renesansna loža iz 1587., iznad koje je bio fontik, a s vanjske strane kapela sv. Kuzme i Damjana s lopicom, iz 1554. Zidne slike oslikao je Ivan Lovrenčić (1990). Renesansna podestatova palača (1588) preuređena je u baroknom slogu (1726). Palača Spinotti pripada baroknoj arhitekturi. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krešencije sagrađena je 1600., a temeljito obnovljena 1770. U crkvi su vrijedne barokne korske klupe, ulje na platnu iz XVII.st. s prikazom sv. Petra od Alcantare i mramorni kasnobarokni oltari. Unutar zidina su crkvice sv. Roka i sv. Martina, obje iz XIV.st. Revitalizaciju su na poticaj kipara Aleksandra Rukavine 1965. započeli lik. umjetnici koji su u Grožnjanu boravili tijekom ljeta, a neki su se ondje i trajno nastanili. Iste je godine G. dobio epitet »grada umjetnika«. U njemu djeluje 28 atelijera, od toga 6 pripada članovima → Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre. Gradska galerija Fonticus predstavlja domaće i strane suvremene lik. projekte, a od 1999. djeluje profesionalno u okviru programa HDLU Istre. U lik. fundusu grada nalaze se radovi 63 umjetnika. Heraldička zbirka Grožnjana (otvorena 2000) sadrži više od 150 reljefa grbova uglavnom istar. i hrv. gradova i područja (autor Eugen Vodopivec Borkovsky). U Grožnjanu djeluju Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži od 1969. i Imaginarna filmska akademija od 1995. Važni su događaji Godišnja izložba Grožnjanskog likovnog kruga, Ex tempore i Jazz festival (Boško Petrović). Područje oko grada pogodno je za pješačenje, vožnju biciklom.

R. Matijašić, E. Vodopivec Borkovsky