aromatične ljekovite biljke

traži dalje ...

aromatične ljekovite biljke, biljne vrste koje sadrže biološki aktivne tvari što se mogu upotrijebiti za pripremanje kozmetičkih pripravaka, u farmaceutske i prehr. svrhe. Za sabiranje i pravilnu uporabu takva bilja potrebno je stručno znanje, botaničko poznavanje bilja, poznavanje aktivnih tvari te njihovo fiziološko djelovanje na ljudski organizam. U preradbi se upotrebljavaju dijelovi biljke, list, cvijet, plod, korijen, stabljika. Aktivne su tvari alkaloidi, org. kiseline, eterična ulja, glikozidi, biljne ljepljive sluzi, smole, tanini, vitamini, minerali, gorke tvari. U Istri postoje vrlo povoljni uvjeti za rast različitih vrsta ljekovitoga aromatičnoga bilja, i to višegodišnjih drvenastih biljaka i grmova (maslina, smokva, lovor, mirta, smrika, planika, ružmarin, lavanda, smilje, šparoga i dr.) te dvogodišnjih i jednogodišnjih zeljastih biljaka (menta ili metvica, origano ili mravinac, majčina dušica, riga, ruta i dr.). Lovor (Laurus nobilis L.) zimzeleni je grm ili stabalce. Njegovi kožasti listovi sadrže do 3% eteričnih ulja, ugl. cineola i pinena, te različite org. kiseline i dr. Lišće se upotrebljava kao začin i u pučkome liječenju.

Mirta ili mrča (Myrtus communis L.), zimzeleni grm, sitnih kožastih listova ugodna mirisa. Sadrži eterično ulje, pineol, cineol, dipenten, smolu treslovine. Upotrebljava se kao mirisna i ukrasna biljka i za proizvodnju ulja. Sabiru se listovi i plodovi.

Smrika (Juniperus oxycedrus L.), grm iz por. čempresa. Služi za destilaciju ulja. Od njezinih se boba dobiva eterično ulje i peče se rakija (smrikovača).

Kadulja, kuš, ili žalfija (Salvia officinalis L.), zelen iz por. usnača. U lišću ima 1,5 do 2,5% eteričnoga ulja, koje sadrži oko 50% tujona, cimola, cineola, gorkih tvari. Služi kao začin.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.), grm iz por. usnača. U lišću sadrži 1,4 do 2,0% eteričnoga ulja, 8% treslovine i dr. Upotrebljava se kao aromatik, diuretik.

Lavandula, lavanda, despik (Lavandula officinalis L.), trajna zelen iz por. usnača, višegodišnja pepeljastosiva biljka, sadrži eterično ulje 1 do 3%, smole, treslovine, gorke tvari. Njezin se cvijet upotrebljava za čajeve, kao aromatik u parfimerijama i u kućanstvu protiv moljaca.

Metvica, poljska metvica (Mentha arvensis L.), trajna zelen iz por. usnača. Aktivne su tvari u lišću eterično ulje, koje osim mentola i mentona sadrži 75 do 80% pulegona, treslovina i gorke tvari. Koristi se za čajeve i u medicini.

Majčina dušica, timijan (Thymus vulgaris L.), trajnica iz por. usnača. Sadrži do 1,7% eteričnog ulja s 20 do 40% timola, karvakrola, cimola, pinena, 10% treslovine, gorke tvari i dr. Upotrebljava se kao spazmolitik i kao začinska biljka.

Ruta, rutvica, ruda (Ruta graveolens L.), trajnica ili polugrm iz por. rutvica. Sadrži eterično ulje, gorku tvar, rutin. Služi kao začin.

Smilje (Helichrysum italicum), trajnica iz por. glavočika. Vrlo je aromatična. Sadrži flavonide, gorke tvari, nešto eteričnoga ulja. Upotrebljava se kao začin i u pučkome ljekarništvu.

Planika ili maginja (Arbutus unedo L.), glavni element makije, zimzeleni grm iz por. vrjesova, sjajnih kožastih listova, jestivih plodova (boba zvanih maginja) bogatih šećerima, kiselinama i vitaminom C. Sadrži glikozide, arbutin.

N. Baksa

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

aromatične ljekovite biljke. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/112>.