hospicij

hospicij (lat. hospitium: gostoprimstvo, gostinjac). 1. Prenoćište i prihvatilište za putnike i hodočasnike, a od sr. vijeka i karitativna ustanova – prihvatilište za nemoćne, stare, nezbrinute, siromašne osobe. Najranije su takve ustanove osnivali benediktinci, ivanovci, odn. templari, te su u pravilu bile smještene izvan naselja. Od kasnoga sr. vijeka osnivale su ih također bratovštine, komune ili pojedinci, i to unutar gradova. S vremenom se naziv h. ugl. zamjenjuje imenom hospital. U Istri hospiciji datiraju od poč. XII.st., odn. od dolaska vitezova → templara, koji su ih osnivali na prostoru od Rižane do Pule i o njima se brinuli. Nakon ukinuća templarskoga reda tu su brigu u juž. Istri preuzeli → ivanovci. Bilo ih je na području Barbana, Buja, Buzeta, Grožnjana, Izole, Kopra, Labina, Limske drage, Motovuna, Novigrada, Pazina, Pićna, Pirana, Poreča, Pule, Rovinja, Trsta, Vižinade. U novije se doba u svijetu ponovno osnivaju hospiciji, kao ustanove za skrb o osobama treće životne dobi. U njima se zbrinjavaju ugl. manje skupine (desetak osoba), a educirano se osoblje brine za osobnu higijenu pojedinaca, prehranu i dr., po potrebi i za med. pomoć i njegu (u redovitoj su službi med. sestre, a liječnici po potrebi). – 2. Pravna ustanova feud. društva po kojoj su gradovi i niži feudalci bili dužni ugošćivati vladara.

I. Rudelić i M. Mogorović Crljenko