Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

hotelska arhitektura, hoteli, veći ugostiteljski objekti za boravak putnika ili turista. U primorskim klimatskim lječilištima i kupalištima u Istri grade se od posljednje četvrtine XIX.st. Prvi hoteli za ljetni i zimski odmor, liječenje i kupanje aristokracije podignuti su u Opatiji kapitalom Društva južnih željeznica iz Beča. Društvo je 1882. otkupilo Villu Angiolinu, prvu vilu za odmor, koju je dao izgraditi riječki trgovac Higinio Scarpa 1844., te okolno zemljište. Prema projektima arhitekta Franza Wilhelma podignut je 1884. Hotel Kvarner s 49 soba (1909. proširen kavanom i Kristalnom dvoranom), a 1895. Hotel Kronprinzessin Stephanie (danas Imperijal). Uslijedila je izgradnja mnogih hotela, lječilišta, pansiona, vila i pratećih kupališnih objekata, najintenzivnija pred I.svj. rat. Onodobne turist. publikacije navode 22 hotela, 37 pansiona i 150 vila na području Opatije i Voloskoga. Građeni kao samostojeći objekti duž glavne ulice hoteli su prilagođeni terenu i okruženi zelenilom, s orijentacijom prema moru i suncu te s razigranim gl. pročeljima s lođama i balkonima. Organizacija unutarnjih prostora primjerena je duljem boravku i društv. životu bogatih gostiju. Bogatu dekoraciju pročelja i interijera preuzetu iz pov. stilova (historicizam), na poč. XX.st. postupno zamjenjuje secesijski dekorativni repertoar arhitekture. Individualnom arhit. vrijednošću izdvajaju se Lječilište državnih službenika, 1896 (→ M. Fabiani), Hotel Jadran (danas Millennium) (→ C. Seidl), a I.svj. rat prekinuo je izvedbu najvećega gradit. pothvata, prvonagrađenoga natječajnog projekta za Kurpalast (1911) bečkih arhitekata E. Hoppea, M. Kammerera i O. Schöntalla, učenika Wagnerove škole. U Lovranu je 1904–09. po projektu bečkog arhitekta Alberta Pija izgrađen Grand hotel Lovran (danas Klinička ortopedska bolnica). Izvana slijedi tip historicističke palače, a raspored prostora hotela funkcionalno je osmišljen: prijam gostiju i društv. sadržaji nalaze se u prizemlju, na tri kata smješteno je ukupno 120 soba, a servisi su koncentrirani u središtu. Secesijski Hotel Excelsior (danas Bristol) podignula je 1912. opatijska podružnica Kranjske stavbne družbe iz Ljubljane prema projektu njezina voditelja Johanna Töpfla. Najstariji hoteli u luci Velog Brijuna P. Kupelwiesera, Brioni (1896), Neptun I (oko 1905) i Carmen (1907) bili su jednostavne građevine bez stilskih obilježja, a međusobno povezani Neptun II (1909/1911) i Neptun III (1912., → E. Kramer) imali su modernije i funkcionalnije koncipirane prostore i volumene rastvorene lođama. U Puli je najveći i najluksuzniji bio Grand Hotel Riviera, masivno neobarokno zdanje s bogatom secesijskom dekoracijom i velikim balkonom na gl. pročelju; izgrađen je 1909. na iznimno povoljnoj lokaciji izvan pov. jezgre. Isti investitor, Österreichische Riviera Aktiengesellschaft, izgradio je 1910. u Poreču na nasutoj obali u luci veliki Hotel Riviera (arhitekt F. von Krauss). U Portorožu je 1912. dovršen Palace Kur Hotel, tamošnji najveći turističko-lječilišni objekt. Adriatic, prvi hotel u Rovinju, otvoren 1913., izgradila je na rubu pov. jezgre Società anonima per la costruzione del primo albergo in Rovigno. Obilježava ga masivan, zatvoren volumen i suzdržana historicistička dekoracija. U razdoblju tal. vlasti između I. i II.svj. rata izgrađeno je samo nekoliko hotela: 1925. Hotel Roma u Umagu, potom Hotel Piran u Piranu, na kojem su povezani elementi historicizma i libertyja, te Hotel Karmen na Velom Brijunu 1939–42., jedini brijunski hotel sačuvan u prvotnom obliku i vrlo kvalitetne izvorne opreme. Svi ostali brijunski hoteli, teško oštećeni savezničkim bombardiranjem 1945., srušeni su nakon 1952. Hotel Neptun-Istra u poratnim je godinama suvremeno oblikovao arhitekt Josip Kodl. Od sredine 1960-ih pri intenzivnoj turist. izgradnji duž jadranske obale prostor se koristio kao puka sirovina, pa su nastajali golemi hoteli, hotelski kompleksi i turist. naselja izvan pov. jezgri, koji mjerilima i stereotipnim kubičnim volumenima ne uvažavaju obilježja krajolika i zatečenih urbanih sredina. Morfologiju krajolika i graditeljsku baštinu na području Istre u projektiranju su uvažavali: J. De Luca (hotel Neptun, 1968., hotel Kristal, 1970. i naselje Pical, 1979. u Poreču), B. Žnidarec (hotel Adriatic II, 1971. u Opatiji) i M. Salaj (hotel Galijot, 1981. u Poreču).

LIT.: Ž. Čorak, Stil i karakter suvremenih zahvata u jadranski prostor, Život umjetnosti, 1973, 19–20; V. Ekl, Opatija – prostor i čovjek, Dometi, 1984, 9–10; I. Blažević, Povijest turizma Istre i Kvarnera, Opatija 1987; D. Kečkemet, Turistička arhitektura u jadranskom krajoliku i povijesnoj urbanoj sredini. Pomorski zbornik, 1989, 27.

M. Đilas

First
Prev
Slika 1 od 4
Next
Last

HOTELSKA ARHITEKTURA – 1. hotel Kvarner u Opatiji
First
Prev
Slika 1 od 4
Next
Last