Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Hrvatska gimnazija u Pazinu (pr. ime Carsko-kraljevska velika državna gimnazija), prva srednjoškolska ustanova istar. Hrvata. Otvorena je 1899. u Pazinu nakon dugogodišnje i uporne borbe istar. preporodnih prvaka J. Dobrile, M. Laginje, V. Spinčića, D. Vitezića, D. Trinajstića, Š. Kurelića i dr. Njezino je otvorenje bilo važan uspjeh u borbi za očuvanje nac. identiteta te društveni, kulturni i gospodarski napredak. U Istri su nedostajali školovani hrv. kadrovi koji bi se uključili u borbu za nac. i polit. emancipaciju. Osim osnovnog opismenjivanja, posebno se nametala potreba srednjoškolske izobrazbe na materinskom jeziku, temeljnoga uvjeta za odgoj domaće inteligencije. Pitanje srednje škole s nastavom na hrv. jeziku postavljano je više puta na sjednicama općinskih vijeća, Istarskoga sabora u Poreču i u Carevinskom vijeću u Beču. Posebno je snažan bio odjek proglasa Hrvatskom narodu po Istri i otocih, koji su u svezi s akcijom za otvaranje gimnazije potpisali 1874. M. Laginja, E. Kumičić, A. Štanger, I. Rabar i dr. studenti. Kada se pročulo da su u drž. proračun za 1899. uneseni i troškovi za hrv. gimnaziju u Pazinu, istar. su se Talijani žestoko pobunili. Svi načelnici tal. općina Istre sastali su se u Trstu 15.I.1899. kako bi Vladi zajednički podastrli svoj prosvjed protiv takve škole. Pozivajući se na zaključak iz 1872., Zemaljski je sabor u Poreču donio odluku da u Pazinu, uz Hrvate, svoju gimnaziju otvore i Talijani, i to na trošak pokrajine Istre. Hrvatska gimnazija bila je smještena u zgradi na Buraju (poslije zgrada Državnoga arhiva u Pazinu). Prvi ravnatelj bio je Fran Matejčić, a prvim su profesorima imenovani Josip Jošt i Josip Roža. Za upis se prijavilo 128 kandidata, od kojih je primljen 101, pa je 16.IX.1899. otvoren prvi razred gimnazije. Godišnje se upisivalo približno 200 učenika u osam odjela. Prvi su ispit zrelosti položila 32 učenika 1907. Tada je to bila jedina takva škola za Istru, kvarnerske otoke i dio Slovenskog primorja. Radi zbrinjavanja učenika slabijeg imovnog stanja već je 1899. osnovano Đačko pripomoćno društvo, s D. Trinajstićem na čelu. Ono je 1913. potaknulo izgradnju đačkoga doma (konvikta) u Pazinu (današnja zgrada Pazinskoga kolegija). Škola je djelovala do 1918. kada je, nakon tal. okupacije Istre, zatvorena. Do tada je izvela 12 naraštaja maturanata. U njoj su kao profesori djelovali pjesnik V. Nazor, A. (Saša) Šantel, F. Novljan, Z. Doroghy, I. Pregelj i dr. Među učenicima su bili npr. M. Mirković (Mate Balota), B. Milanović, A. Motika, O. Keršovani, A. Cerkvenik, B. Cerovac i dr. Za tal. okupacije i faš. vladavine u Pazinu je djelovala samo gimnazija s nastavom na tal. jeziku (1923–43), a učenici Hrvatske gimnazije nastavili su se školovati u Zagrebu, Karlovcu, Sušaku, Krku i dr. Po završetku I. svj. rata u Karlovcu je zato otvoren internat za smještaj izbjeglica iz Istre, Rijeke i Sušaka. Kada su se sušački učenici vratili kućama, Istrani su se priključili karlovačkoj gimnaziji, i tu se školovali do 1925. Potom se ugl. školuju u Zagrebu, gdje je za njih bio otvoren internat na Markovu trgu, te u Krku i dr. mjestima gdje su našle utočište mnoge izbjegle obitelji iz Istre.

Nakon II.svj. rata škola nastavlja djelovati u obnovljenoj zgradi na Buraju, 1946. preseljena je u zgradu današnjega Poglavarstva Grada Pazina, gdje djeluje pod nazivom Hrvatska realna gimnazija u Pazinu (zgrada na Buraju dodijeljena je Đačkom domu u kojem su bili smješteni gotovo svi učenici gimnazije); 1949. preselila se u novo zdanje, što ga je izgradilo hrv. Ministarstvo prosvjete u okviru svojega prvoga većeg ulaganja u istar. školstvo. Tada je nazvana po svojem nekadanjem učeniku Otokaru Keršovaniju. Od 1956. postaje četverogodišnjom školom, a niži razredi ulaze u sastav osnovne škole. God. 1966–72. Gimnazija za potrebe pazinskoga gospodarstva osniva strukovne škole: Tekstilnu školu (1966), Tekstilnu tehničku školu (1968), Kamenoklesarsku školu (1971). God. 1973. od Gimnazije i strukovnih škola formiran je Srednjoškolski centar »Otokar Keršovani«, u kojem se do 1975., uz gimnazijsko školovanje, ostvaruju i programi opće srednje škole građevinskoga smjera (za kamenoklesare) te opće srednje škole tekstilnoga i kemijskoga smjera. U daljnjoj je fazi reforme usmjerenog obrazovanja uveden i pripremni stupanj te sedam smjerova u završnom stupnju (odgojno-obrazovni, tekstilni, ekonomski, matematičko-informatički, kemijski, prehrambeni i građevinski), potom, u suradnji sa školama u Labinu i Poreču, programi metalske i poljop. struke. U razdoblju 1973–83. djelatnost Centra proširena je od 13 odjela s 340 učenika na 28–32 odjela s prosječno 750–950 učenika; u njemu je djelovalo više od 40 nastavnika i oko 30 vanjskih suradnika različita profila. Nakon što se 1993. uselio u novu škol. zgradu, stvoreni su dobri uvjeti za rad srednjeg obrazovanja u Pazinu, ali i osnovne škole, kojoj je pripao prostor što ga je do tada zauzimala srednja škola. Od 1993. sljednik je stare hrv. gimnazije nova Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile u Pazinu, u koju se prosječno upisuje 725 učenika u 25 razrednih odjela, i to: 12 gimnazijskih (opća gimnazija) i 13 razreda strukovnih škola (strojarstvo, elektrotehnika, ekonomija i trgovina), te ima 65 stalno zaposlenih (među njima 52 nastavnika).

J. Šiklić


HRVATSKA GIMNAZIJA U PAZINU