Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Istarska državna željeznica (Istrianer Staatsbahn), željeznička mreža na pravcu Divača–Pula, u dužini od 122km i s odvojkom Kanfanar–Rovinj dužine 21km, dovršena 1876. i povezana s prugom Beč–Trst, izgrađenom 1857. Nakon izgradnje pruge Sv. Peter–Rijeka 1873., Istrani su inzistirali na želj. vezi Istre s Rijekom i Hrvatskom. Došlo je do sukoba triju interesa jer je Trst predlagao vezu s Istrom preko Trsta, a prevladao je voj. interes Austrije da Pulu poveže sa želj. mrežom Monarhije sredinom poluotoka, kako bi bila što sigurnija od napada s mora. Istraživanja na terenu započeta su 1867. Prihvaćena je trasa Divača–Kozina–Buzet–Lupoglav–Pazin–Kanfanar–Pula s odvojkom Kanfanar–Rovinj. Od većih istarskih gradova samo je Pazin dobio prugu u blizini, a Rovinj priključak. Admirali Wilhelm von Tegetthoff i Wüllerstorf-Urbair ishodili su od vlade i parlamenta suglasnost za početak izgradnje željeznice. Bilo je izdano više koncesija i izrađeno više varijanta, ali je samo država mogla osigurati potreban kapital, pa je 22.IV.1873. donesen zakon o gradnji pruge na državni trošak. Na natječaj se prijavila 31 tvrtka, a gradnja je povjerena poduzeću Fröhlich iz Graza. Bilo je i koncesionara koji su pored te trase pokušali graditi željeznicu iz Trsta prema Rijeci, ali su morali odustati jer nisu skupili dovoljno kapitala. Radovi su započeli u Pazinu 17.XII.1873. a završeni su za nešto manje od tri godine. Iako je država zahtijevala da se zaposle domaći ljudi, poduzeće Fröhlich angažiralo je dvije trećine radnika izvan Istre, a najviše je bilo susjednih Furlana. Osim toga, domaći su ljudi bili slabije plaćeni od pridošlica. Na pruzi je radilo i do 20000 radnika jer se većina radova obavljala ručno. Unatoč mnogim problemima tijekom gradnje (bolesti, nesreće, pljačke i dr.) za carev je rođendan, 18.VIII.1876., svečanim vlakom obilježen završetak radova. Redovit promet započeo je 20. IX. 1876. Pruga je koštala 12760469 forinti, nešto manje nego što je bilo planirano. Na pruzi je bilo 13 postaja, tunel (Hum) i 5 mostova. Građena je s lošim karakteristikama, a ugl. je takva ostala do danas. Dvije godine nakon puštanja u promet dovršen je 1,3km dugačak kolosijek do Arsenala (13.IX.1878), pa je Uljanik postao jedini otok na ist. Jadranu povezan željeznicom. Pruga je omogućila vezu Istre s Monarhijom. Međutim, Trst i Rijeka bili su i dalje jako udaljeni za Istrane. U Trst se moralo putovati preko Divače i Nabrežine, a u Rijeku preko Divače i Sv. Petra na Krasu (danas Pivka). God. 1887. izgrađena je gotovo 20km duga pruga Hrpelje–Kozina–Trst, koja je Istru približila Trstu. To se odmah osjetilo na porastu prometa, pa je 1887. njome prevezeno 190299 putnika i 107038 t robe te 398826 putnika i 262672t robe 1890. Željeznica je sve do danas doživljavala uspone i padove, ovisno o potrebama država koje su se izmjenjivale. Najveće je poboljšanje napravljeno 1951. izgradnjom pruge Lupoglav–Štalije. Pruga Hrpelje–Kozina–Trst zatvorena je 1959., Kanfanar–Rovinj 1966. a osamostaljenjem Hrvatske i Slovenije 1991., pruga je podijeljena na dva sustava.

LIT.: J. Orbanić, Istarske željeznice, Zagreb 1996.

J. Orbanić

First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last

ISTARSKA DRŽAVNA ŽELJEZNICA, vlakovi u željezničkoj postaji u Rovinju, početak XX. st.
First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last