Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

istromletački (istrovenetski), talijanski govori u slov. i hrv. dijelu Istre koji se u osnovnim crtama uklapaju u mlet. dijalektalni dijasustav. Isti je tip tal. govora u uporabi u Rijeci i na kvarnerskim otocima. Naziv se obično ne rabi za tal. govor u tal. dijelu Istre (Milje s okolicom). Najrašireniji je istrorom. idiom i nije autohton (teza o njegovoj autohtonosti u Istri, koju zastupa npr. L. Decarli, nije održiva). Mlet. se dijalekt u Istri ugl. širio s mlet. vlasti, postupno potiskivao predmletačke romanske istar. govore (→ istriotski) i prevladao u urbanim sredinama, poglavito nakon što je 1420. Venecija ovladala većim dijelom Istre. Od drugih se mlet. govora, s kojima ima zajednički osnovni leksik i jezični ustroj, razlikuje po leksičkim ostatcima predmletačke istar. romanštine i po slov. i hrv. jezičnim elementima. U njemu nema mnogo rom. predmletačkih ostataka (kojih čak ima više u slov. i hrv. govorima, npr. flonda, plinjer, a nalaze se i u glagolj. natpisima), no oni su važni za istraživanje predmletačkoga rom. govora u Istri, to više što nisu očuvani njegovi pisani tragovi. Prema slav. elementima istromletački se govori dijele na one u slov. dijelu Istre, u kojima prevladava slov. jezični utjecaj, i na one u hrv. dijelu, s pretežitim hrv. jezičnim utjecajem. Ti su elementi slojeviti, od ruralnih izraza u najstarije doba (brasda) do nazivlja suvremene uprave (npr. u hrv. dijelu domovniza, u slov. dohodnina s čistim izgovorom glasa h!). Velikih utjecaja ima i u sintaksi (npr. mi si dorme: spava mi se), a i na fonetskoj razini. Vokalizam je u svim istar. govorima (osim u istrorumunjskom) jedinstven: a, e, i, o, u. Istromletački je (kao i slov. istar. dijalekt) potpuno izgubio distinktivnost zatvorenih i otvorenih samoglasnika o i e, te iz sustava od sedam samoglasnika prešao na sustav od njih pet. Nije istraženo je li to posljedica utjecaja susjednoga tršćanskoga govora, kojemu se lokalni istromletački govori sve više približavaju (zbog gosp. i kult. dodira), ili hrv. istarskih govora koji imaju petosamoglasnički sustav. U prozodiji utjecaj je istar. govora dvosmjeran: u mnogim se istromletačkim riječima s dugim samoglasnicima ta dužina može ostvariti i kao čakavski akut, a u mnogim se čak. riječima naglasak može ostvarivati i netonemski. Slavenski elementi, tj. slov. i hrv. jezični utjecaji unošeni su u istromletačke govore u trima razdobljima: u razdoblju do II. svj. rata, zatim od II. svj. rata do 1991. i nakon 1991. U prvom ih je razdoblju uneseno malo i ugl. su ruralnoga podrijetla. Tada je i. bio jedina koinè (govor kojim se komuniciralo diljem Istre i kvarnerskoga područja) jer je među Talijanima, ponajviše razmještenim po gradovima, bilo malo dvojezičnih, a Hrvati i Slovenci, ugl. stanovništvo unutrašnjosti, bili su manje-više dvojezični (barem oni koji su imali dodire s tijelima uprave). U razdoblju nakon II. svj. rata mnogobrojni su se Talijani iselili iz Istre (navlastito 1945–55). Tada i. više nije apsolutnom koinè, jer Talijani u Istri postupno postaju dvojezičnima, a sve je manje dvojezičnih Hrvata i Slovenaca. I dalje ipak služi kao lingua franca dvojezičnim stanovnicima. Teritorijalnom koine postaje hrv. jezik. U razdoblju nakon što su stvorene države Slovenija i Hrvatska novim naraštajima Slovenaca i Talijana u slov. dijelu Istre hrv. jezik više nije poznat (a većina Hrvata na poluotoku nikada nije poznavala slov. jezik). Stoga u Istri postoje tri koinè: hrvatski u njezinu hrv. dijelu, slovenski u slov. dijelu i istromletački među dvojezičnim Istranima (ugl. starijega naraštaja) u cijeloj Istri. No mlađi naraštaji Hrvata i Slovenaca nakon uvedbe tal. jezika u slov. i hrv. škole više ne govore istromletački, nego tal. knjiž. jezik, a taj među istar. Talijanima gotovo da i nije u uporabi (osim u školama) – oni s hrv. i slov. susjedima radije komuniciraju na hrv., odn. slov. jeziku. Mlađi naraštaji Hrvata koji žive u dijelovima Istre gdje je tal. jezik u školama fakultativan bolje govore i. od svojih vršnjaka koji tal. uče u školi.

Tijekom povijesti u Istri su se i na kvarnerskom prostoru dodirivali i prepletali različiti govori i stvoreno je osebujno sociolingvističko stanje. Istromletački se, kao i dr. istar. govori (hrv., slov., istriotski, istrorumunjski, istrocrnogorski), od matičnoga dijasustava razlikuje i po onome što je prihvatio iz istar. jezičnoga okoliša te tijekom stoljeća na svoj način oblikovao. No u tal. se dijelu Istre (Milje i okolica) razvijao u okrilju tal. jezika i uvijek bio jezikom komunikacije toga područja (govore ga svi Slovenci tih krajeva, i to od davnine, a malo Talijana govori slovenski). Zato se taj miljski idiom proučava izvan istar. jezičnih zakonitosti.

G. Filipi