Kapodistrias, Joannis Antonios

Kapodistrias, Joannis Antonios, političar i diplomat (Krf, 11.II.1776 – Navplion, 9.IX.1831). Mlet. grof, potomak je koparske obitelji Vittori, koja se u izvorima spominje od 1329., a koja je nakon sukoba s mjesnom obitelji Verzi (Guerci) izbjegla na mlet. Krf i promijenila prezime u Kapodistrias prema gradu svojega podrijetla (Capodistria). Od 1816. bio je ministar vanj. poslova (s K. R. Nesselrodeom) na dvoru ruskoga cara Aleksandra I. Grčkom pokretu za oslobođenje od Osmanlija pristupio je tek 1822., kada je izgubio položaj na dvoru. Tada se povukao u Švicarsku, odakle je pružao svesrdnu materijalnu i polit. pomoć pokretu. God. 1827. izabran je za upravitelja Grčke i time je postao simbolom grč. oslobodilačkoga pokreta. U poč. je zastupao tezu da Grci moraju strpljivo čekati ishod sukoba između Rusije i Osmanlija. Iako je bio odgojen u duhu i tradiciji rus. samodržavlja, vjerovao je u učinkovitost franc. modela rješenja grčke krize. Bio je autoritaran političar, otvoreno se suprotstavljao elitnim slojevima grč. društva, zastupnike dogovora s predstavnicima službene vlasti nazivao je »kršćanskim Turcima«, pa je stekao moćne protivnike. Ubijen je na ulazu u crkvu u Navplionu, novoj grč. prijestolnici koju je sam inaugurirao. Bio je omiljen u puku, poglavito zbog svojih demokratskih postupaka i izraženih nada. U Kopru mu je 2001. podignut spomenik pred zgradom Pokrajinskoga arhiva, a okolni je trg po njemu dobio ime. LIT.: G. Regaldi, Il conte Giovanni Capodistria: cenni storici, Torino 1862; A. G. Ljvovič, Kapodistrija i grečeskoe nacionalno-osvoboditelnoe dviženie 1809–1822 goda, Moskva 1976; H. E. Koukkou, John Kapodistrias: a Greek europhile diplomat, Athens 1994; M. Bertoša, Kapodistriasov povratak u Kopar, Glas Istre, 7.I.2002.

S. Bertoša