Karolina

Karolina, zgrada u Puli u kojoj je izgrađeno prvo moderno vodocrpilište, podignuta nad istoimenim izdašnim izvorom vode podno amfiteatra. Izvor je bio uređen već u rim. doba; u spisima iz XIV. i XV. st. naziva se Fons Polae, a u onima iz XVI. st. Fontana i Ninfeo. Zgrada je manja četverokutna prizemnica, građena 1833., godinu dana nakon posjeta Puli cara Franje I. i njegove žene Karoline Auguste, kojima je bio posvećen natpis na zabatu (FRANCISCUS ET CAROLINA), postavljen ne samo u spomen njihova posjeta već i u znak zahvalnosti za carevu brigu oko zaštite pulskih rim. zdanja. Po toj su posveti (uništenoj zajedno s timpanonom nakon 1947) nazvani u puku i zgrada i izvor. Nakon gradnje modernog arsenala količina vode iz Nimfeja, gradske cisterne iz 1792. kraj katedrale, i privatnih cisterna i studenaca više nije zadovoljavala potrebe u sve napučenijoj Puli. Taj nedostatak nije riješen ni crpilištima izvedenima u arsenalu. Stoga je austrijska mornarica morala izgraditi novi vodovod i koristiti se izvorom na Nimfeju. Prvotno su ugrađene dvije parne crpke i podignuta je prva vodosprema (1198m³ vode) na mjestu sjev. mezzalune mlet. utvrde. Građani su se iz toga sustava opskrbljivali tekućom vodom preko javnih slavina (tzv. fontanelle), podignutih na četirima mjestima. God. 1876. izgrađena je nova vodosprema (1627m³) u dvorištu utvrde. No, kako je izvor bio 2,25m ispod morske razine te mu je voda često bila bočata i onečišćena sastojcima crnih jama okolnih zdanja, fontanelle su zatvorene. Gradske su vlasti i mornarica našli nove izvore, pa je 1897. izgrađen drugi vodovod s vodospremom na Monte Ghiru.

LIT.: P. Kandler, Acquedotto di Pola, L’Istria, 1846, 88–89; C. De Franceschi, II Ninfeo e l’acquedotto di Pola romana, AMSI, 1934, 46.

A. Krizmanić