Kirac, Luka

Kirac, Luka, svećenik i preporoditelj (Medulin, 27.IX.1860 – Rakotule, 3.I.1931). Nakon završetka pučke škole u Medulinu, srednje je školovanje nastavio u Senju (1872) i Rijeci, dok je bogosloviju pohađao u Gorici. Kao svećenik od 1885. djeluje na Poreštini, potom u juž. Istri (Krnica, Rakalj, Barban, Ližnjan i Medulin). God. 1908. izabran je za zastupnika u Pokrajinskom saboru. Nakon izbijanja rata 1914. austr. su ga vlasti najprije internirale, a zatim držale pod paskom, nakon ulaska Italije u rat (1915) bio je izgnan i potom se našao u Štajerskoj, Mađarskoj, Austriji, Češkoj i Moravskoj, kamo su vlasti sklonile južnoistar. žene, djecu i starce. Nakon rata, tal. ga vlasti kao polit. sumnjivu osobu drže u konfinaciji na Liparima i Sardiniji (1919–21), a zatim mu kao mjesto prebivanja određuju Rakotule, koje je mogao napuštati jedino uz suglasnost policije i u kojem je umro. Jačanje iredentističkih ideja te teza o akulturaciji i asimilaciji hrv. etnokulturnog sloja usmjerila su ga u mladosti, kao i druge istar. intelektualce, prema idejama Starčevićeva pravaštva, koje je pružalo polit. podlogu za učinkovitiju borbu protiv tal. prevlasti. Svjestan pristranosti istar. talijanske historiografije, već je prije I.svj. rata počeo proučavati pov. literaturu, a napose arhivsku građu pohranjenu u župnim arhivima. Neke dokumente iz Župnog arhiva u Medulinu (djelomično pisane glagoljicom) uspio je potajice otpremiti u Arhiv JAZU u Zagreb i tako ih očuvati od uništenja. Pozornost je usmjerio na zanemarene i krivo prikazivane teme: doseljivanje Slavena i Hrvata u Istru, prodiranje Hrvata u gradove i kaštele, rasprostranjenost po seoskome području, opstojnost hrv. kulture i dr. U Edinosti (17.I.1926) je objavio raspravu Glagoljska liturgija u Istri, a dvije godine poslije u zborniku Luč (knj. III., 1928) dokumentiranu građu pod naslovom Jedan popis pučanstva iz godine 1645. u općinama Barbanu i Raklju u južnoj Istri. Najznačajniji je plod njegova istraživanja djelo Crtice iz istarske povijesti, prikaz srednjovj. povijesti hrv. naroda u Istri (doseljivanje, razvitak feud. društva, hrv. kultura). Dovršene još 1928. u Rakotulama, Crtice su dugo kružile kao rukopis. Pozitivno su se o njima izrazili povjesničar Ferdo Šišić i M. Laginja, no svjetlo dana ugledale su tek 1946., kada ih je priredio i predgovorom popratio M. Rojnić, uz pogovor V. Cara Emina. Premda su Crtice djelo diletanta i autodidakta, one pokazuju da je K. po intelektualnoj predispoziciji bio i talentirani proučavatelj prošlosti.

LIT.: I. Mihovilović, Smrt velikoga istarskog borca: Don Luka Kirac, svećenik, narodni borac i historičar, Novosti, 1931, 25, 10; I. Erceg, Povodom nađenog pisma Don Luke Kirca historičaru Šišiću, Riječka revija, 1955, 4, 2; J. Demarin, Luka Kirac – svjetao lik u povijesti Istre, Istra, 1974, 12, 7–8; M. Bertoša, Etos i etnos zavičaja, Pula–Rijeka 1985; J. Bratulić, Istarske književne teme, Pula 1987.

M. Bertoša