klapsko pjevanje

klapsko pjevanje, u Istri postaje sve popularnije od sred. 1960-ih. Do tada je u istar. i primorskim gradskim sredinama postojala predaja muškoga crkv. zborskoga pjevanja, te je klapska pjesma, njegovana ugl. u Dalmaciji, lako prihvaćena. Pjevači naučeni pjevati u višeglasnom zboru okupljaju se u manje skupine od pet do sedam članova, po ugledu na klape s omiškoga festivala. Među prvima u Istri, dalm. klapsku pjesmu započela je pjevati skupina pjevača iz Medulina, koja od 1968. javno djeluje isprva kao klapa Finera, potom Medulinska klapa, tj. Medulin. Potom se pojavljuje više pjevačkih skupina koje sebe nazivaju klapama i koje sve do 1980-ih izvode ponajviše dalm. klapsku pjesmu. S vremenom se klapska pjesma u Istri i sjev. Primorju prilagođava glazb. izričaju toga kraja. Nerijetko se zapisi napjeva iz tih krajeva, s prepoznatljivim glazb. obilježjima sjev. Primorja i Istre, harmoniziraju na način dalm. klapske pjesme, te se izvode na festivalu u Omišu, npr. 1990. pjesma Šetala se Jelica i Ive (Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama, 1992., 3). Već su se 1970-ih počeli organizirati susreti pjevača klapskoga pjevanja. Među važnijima su 1973. osnovana Smotra klapskog pjevanja u Senju, koja je 2002. prerasla u Festival sjevernojadranskih klapa Senj, te Susret klapa Istre »Pivajući sva smo blaga stekli«, utemeljen 1994. u Buzetu (osnivači Pučko otvoreno učilište »Augustin Vivoda« i Turistička zajednica grada Buzeta), koji je 1998. prerastao u Festival istarskih klapa i vokalnih skupina.

M. Marić