Kocjančič, Alojz Stanko

Kocjančič, Alojz Stanko, svećenik, pjesnik i pisac (Kubed, 20.V.1913 – Izola, 19.XI.1991). Bard slov. istar. pjesništva. Osnovnu školu završio je u Kubedu, a u goričkom sjemeništu školovao se za svećenika. Službu je obavljao godinu dana u Buzetu, zatim 25 godina u Koštaboni i naposljetku u Klancu kraj Kozine. U studentskim danima pisao je i objavljivao u časopisima. Od prosinca 1954. bio je član Cirilmetodijskega društva katoliških duhovnikov, koje mu je objavilo prvu pjesničku zbirku Šavrinske pesmi (1962). U Kopru mu je 1988. tiskana zbirka pjesama Brumbole, a postumno 1992. prozna zbirka Ljudi opeval sem, vodé in skale. Njegovo je pisanje vjerno, autentično svjedočenje ljubavi prema čovjeku, Bogu i Istri. S gorčinom i ponosom pjevao je o neprekidnoj šavrinskoj borbi za materijalno, nacionalno i moralno održanje. Pokopan je na kubedskom groblju.

LIT.: Življenje in delo Alojza Kocjančiča, slovenskega istrskega pesnika, pisatelja in duhovnika, Prispevki z znanstvenega sestanka 18.XI.2002., Koper 2003.

T. Jakomin Kocjančič