Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

koledanje (koledvanje), narodni običaj između Božića i Sv. Tri kralja, osobito u tjednu nakon Nove godine, poznat u većem dijelu Istre. Pod imenom koleda poznat je u mnogim slav. narodima (naziv je vjerojatno lat. podrijetla). Srodan je sličnim običajima proisteklima iz antičkih, rimskih siječanjskih kalendi, tj. skupini običaja kojima se obilježavala Nova godina. U njemu se prepleću elementi starijih poganskih rituala koji štite od zlih sila i osiguravaju plodnost i zdravlje, srednjovj. crkveni obredi te oni iz doba protureformacije. Sjev. Italija poznaje slične ophode, koji su se za vladavine Venecije proširili Istrom, no oni pokazuju istodobno i određeni stupanj srodnosti s ophodima zvjezdara, poznatima iz njem. govornoga područja. U Hrvatskoj je koleda najbolje očuvana u jadranskom području. – Najčešći ophodi u Istri bili su na dan sv. Stjepana, osobito u noći uoči Sv. Tri kralja, kada bi skupina muškaraca obilazila mjesto, posjećujući svaku kuću i pjevajući prigodne koledve, kojima se pozdravljalo ukućane i kućanstvu zazivala sreća i blagostanje. Zauzvrat, ti su se čestitari (kolejani, kolijani, koležani, koledvari, koledvači) častili vinom i hranom, što bi ih potom blagovali na zajedničkoj večeri. Skupina se sastojala od muškaraca u parnom broju (8, 10 ili više), koji su naizmjenično pjevali različite koledarske pjesme (npr.: Kolejani gredo, / dobrem mužu gredo./Našli mužu vrata, / cinjom ocinjane,/srebrom okovane, / zlatom pozlaćene. / Ustaj gore, gospodar, / ter izlazi malu van, / pa pogledaj na svoj dvor: / na dvoru je zelen bor, / pod njum sjedi mlad junak, / kako da bi vaš sinak. / Zelen zelvišna, / zelen dubijak, / Šulice i bućice, / šulice mu obuzda. / Tićice na lipom polju, / dobrom litu zovu i dobro njin Bog daj / i nam kolejanum / i njim gospodarum, / Dobar večer, Bog daj!). U povorci kolejana pojedinci su nosili košaru za skupljene priloge. Skupina je u mnogim krajevima uključivala i tri lika odjevena u odjeću jarkih boja, a predstavljali su sv. Tri kralja, Gašpara, Melkiora i Baltazara, dok je jedan muškarac nosio zvijezdu, iznutra osvijetljenu. U dijelovima Istre gdje se govori talijanski poznavali su ih pod nazivom I Tre Re; bili su praćeni mussima, koji su skupljali vino i hranu. Pjevali su pjesme vrlo slične onima u velikom dijelu sjev. Italije (Furlaniji, Julijskoj Veneciji, Lombardiji, npr.: Noi siamo i Tre Re/Venuti dall’oriente/Per adorár Gesú). K. se u mnogim krajevima Istre tijekom vremena svelo na ophod djece, što se djelomično preklapalo s običajem dobre ruke, tj. bonaman (koji je postojao samostalno ili usporedno s ophodima kolejana) kada su se darivala djeca što su kao čestitari Nove godine obilazila mjesto. Do I. svj. rata, a ponegdje i do II. svj. rata, k. se održalo osobito u središnjem i sjev. dijelu Istre. U novije se doba nastojalo oživjeti u selima Brest Kraljevski (blizu Lupoglava) te Gologorici, a osobito uspješno u Kaldiru. Skupina kaldirskih kolejana sudjelovala je na Smotri folklora u Zagrebu 2001.

LIT.: R. Starec, I canti dei Tre Re in Istria: Tradizione orale e fonti a stampa, Annales, Koper 1993, 3; Josip Milićević, Oživljavanje narodnih običaja u sjevernoj Istri, Zbornik općine Lupoglav ’97, Lupoglav 1997.

L. Nikočević