Averoldi, Altobello (Altobello de Averoldis)

Averoldi, Altobello (Altobello de Averoldis), pulski biskup, apostolski abrevijator, nuncij (Brescia, oko 1464 – Venecija, 1.XI.1531). Studirao je bogosloviju u Paviji i Padovi te stekao doktorat iz crkv. prava. Boravio je neko vrijeme u Splitu, gdje mu je rođak Bartolomeo bio nadbiskupom, i tu je oko 1495. postao kanonikom. Papa Aleksandar VI. imenuje ga 1497. pulskim biskupom, ali ga već 1505. Julije II. uvodi u crkv. diplomaciju, u kojoj potom služi za više papa (ugl. za Medicijevaca Lava X. i Klementa VII.). Papinskim abrevijatorom imenovan je 1515. U tri je navrata bio namjesni legat u Bologni (1513–16. s Giulijem Medicijem, potonjim papom Klementom VII.), a dva je puta bio u izaslanstvu u Mletcima: 1517–23. kao nuncij, sa zadaćom da pridobije Republiku za zajednički otpor eur. zemalja protiv Osmanlija (kojih je prijetnju u Istri mogao upoznati za boravka u Puli), te 1526–31. kako bi uspostavilo blisku suradnju s Republikom u okviru vatikanske profrancuske politike, pogotovo nakon što je vojska Karla V. opljačkala Rim. Sudjelovao je 1512. na Lateranskom saboru, potom u rješavanju crkvenopolit. pitanja ovlasti biskupija i opatija (oko čega se sukobio s akvilejskim patrijarhom). Pogrebno mu je slovo održao P. P. Vergerije ml. Ostavio je bogate nadarbine različitim talijanskim crkv. ustanovama. Njegova su djela Commentarii vitae christianae i De bono episcoporum regimine (10 sv.) izgubljena, ali je očuvana njegova diplomatska korespondencija (državni arhiv u Firenci i dr.).

LIT.: F. Gaeta, Un inedito vergeriano, Rivista di Storia della Chiesa in Italia, Roma 1959, 13; I.Ostojić, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1975.

Đ. Križman-Zorić