kumstvo, društveni odnos koji se uspostavlja između kuma i kumčeta pri obredu krštenja, krizme, vjenčanja. Istar. seljaci najviše su cijenili krsne, a manje krizmane i vjenčane kumove. Nakon krštenja kum postaje posebnim zaštitnikom djeteta – kumčeta ili kumića, s dužnošću da ga pomaže materijalno i duhovno, osobito ako dijete ostane bez roditelja. Krsni kumovi darivaju dijete nakon rođenja i za prvu godišnjicu života. K. je i uzajaman odnos dviju obitelji: u svim je hrv. krajevima bilo uobičajeno da se ono uzvraća, tj. da dvije kuće međusobno kumuju. Stoga svi članovi jedne obitelji međusobno nazivaju kumovima sve članove druge obitelji. Pri odabiru krsnoga kuma važan je njegov ugled, društv. i gosp. položaj, a bilo je poželjno da je i iz prostorno udaljenijega kraja. U specifičnim okolnostima kum se birao na neuobičajene načine: ako je dijete bolesno, kumom je mogao postati i slučajni prolaznik; kada su obitelji umirala djeca, za kuma se birao najsiromašniji suseljanin i sl. Izvrtanjem normi o izboru kuma u tim se slučajevima nastojalo, po analogiji, postignuti preokret u djetetovu stanju.

LIT: J. Čapo Žmegač, J. Grbić, A. Muraj, Z. Vitez, Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka, Zagreb 1998.

J. Marković