Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

ladonja (ledonja, landonja; kasnolat. *latoneus, od lat. lotus, grč. λωτός) (Celtis australis), koprivić, stablo iz porodice brjestova (Ulmaceae), izmjenično poredanih listova pilasta ruba i neuglednih dvospolnih cvjetova, s ocvijećem od četiriju listića, četiri do pet prašnika i tučkom. Naziva se još fafarinka, kostela, koprnja, lilak, pelegrinka, poprivić i sl. Plodovi su joj sitne okruglaste koštunice u zrelosti tamnosmeđe boje, slatkaste i jestive. To je sredoz. biljka, ali je raširena i u Maloj Aziji sve do Kavkaza. Visoka je do 15 m, može živjeti i do 1000 god.; deblo može dostići promjer veći od 1 m. Drvo joj je žilavo i čvrsto, upotrebljava se u stolarstvu, kolarstvu i dr. (čak za izradbu vesala). U istar. se naseljima često na središnjem trgu, na mjestu okupljanja, nalazi stoljetna l. (spominje se npr. u Istarskome razvodu), ima ih u parkovima, drvoredima i sl., te je postala gotovo simboličnim stablom Istre. U sr. Istri, pod ladonjom na rubu naselja ili na trgu na otvorenom prostoru zasjedalo je općinsko vijeće sa županom i održavalo se suđenje za kamenim stolom (npr. Barban, Veprinac i dr.).

LIT.: M. Anić, Žuti koprivić (Celtis torurnefortii) na litoralnim padinama Velebita, Anali Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU, 1955, 1; I. Šugar, Lotos u djelima grčkih i rimskih pisaca, Biološki list, Sarajevo, 1983–84, 31; isti, Ladonja, Istarska Danica, 1985.

I. Šugar


LADONJA, Celtis australis