Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Livije, Tit (lat. Titus Livius), rim. povjesničar (Padova, 59.pr.Kr. – Padova, 17). Živio je u Padovi i neko vrijeme u Rimu, gdje je bio svjedokom Oktavijanove/Augustove preobrazbe Republike u Carstvo. Njegova su rana filozofska i retorička djela izgubljena. Najveće mu je djelo Ab Urbe condita, opća rim. povijest od osnutka grada do njegova doba u 142 knj., od kojih je sačuvano 35, odn. sažetci svih knjiga (Periochae). Za istar. je povijest važna 41. knj., u kojoj iscrpno opisuje II. histarski rat i opsadu Nezakcija 178–177.pr.Kr. (→ Histarski ratovi). Dobar pripovjedač, nije sasvim pouzdan jer nekritično (često svjesno) preuzima podatke, iako se opsežno koristi Polibijem i rim. analistima kao pouzdanim izvorima. Takav je primjer opis skretanja toka rijeke ispod Nezakcija tijekom opsade, što je vjerojatno opće mjesto u opisima takvih zbivanja u starijoj rim. povijesti. Neprikriveno je zagovarao reafirmaciju etičkih ideala republike, pa se tako uklapao u augustovsku propagandu. Svojim stilom i poimanjem povjesništva utjecao je na potonje ant. povjesničare, a mnogi su se njime izravno koristili za pisanje sažete rim. povijesti (Lucije Anej Flor u I.st., Eutropije i Julije Obsekvent u IV.st. i dr.).

LIT.: M. Križman, Antička svjedočanstva o Istri, Pula 1997.

R. Matijašić