Lovran

Lovran, naselje na istočnoj istar. obali, 2km jugozapadno od Opatije, turist. i općinsko središte u Primorsko-goranskoj županiji (45°18′N; 14°16′E; 3m nadm. vis.); 3241st. (2001). Nalazi se u podnožju ist. padina Učke, duž državne ceste Rijeka–Labin (D21). Danas čini kontinuiranu urbanu aglomeraciju s Opatijom i susjednim naseljima. Stanovništvo se bavi gotovo isključivo turizmom i tercijarnim djelatnostima (nekoliko hotela, pansioni, apartmani i turistička lučica). Uz more, kroz bujnu sredozemnu vegetaciju (pitomi kesten, lovor), uređeno je šetalište (lungomare, dugo 14km) do Voloskoga. Prvi se put spominje kao Lauriana u VI.st. (→ Anonim Ravenjanin). Bio je srednjovj. hrvatska općina, u vlasti akvilejskoga patrijarha, potom devinskih feudalaca, te obitelji Walsee. U tome ga razdoblju spominje arap. putopisac → Idrisi (oko 1154) kao al’ Wranah, s napomenom da je važno pom. i brodograđevno središte. U XV.st. je sjeveroist. Istra dospjela u ruke obitelji Habsburg, a prema Pazinskom urbaru iz 1498. L. je bio u sastavu Pazinske knežije. Od sr. vijeka bio je jedno od središta glagoljaške kult. tradicije. Prema urbaru iz 1578. imao je oko 800st., a pripadale su mu šume za sječu i kestenove šume na obroncima Učke. U XVI. i XVII.st. bio je snažna vojnoopskrbna uskočka luka, te je zato u Uskočkom ratu dvaput spaljen. Tijekom XVII. i XVIII.st. njegov gosp. značaj postaje sve izrazitiji, poglavito zbog trgovine s Dalmacijom i sr. Italijom (izvoz vina, ribe, kestena i lana, te uvoz soli). Tada je (1701) imao 2900 st. U XIX.st. bio je uključen u povijest cijele regije, a unatoč opadanju trgovine njegov je suvremeni razvoj vezan uz početke turizma u Opatiji, koji se brzo proširio i na Lovran. Povijesna jezgra srednjovj. guste strukture, smještena na stijeni uz more, iznad male lučice, dijelom izgrađene lukobranom, sastavljena je od jednokatnica i dvokatnica, opasana bedemima i kulama. Starije pučke kuće manjih su dimenzija, a u XVIII.st. nastaju i veće plemićke (najčešće barokne) palače. Na glavnom trgu župna crkva sv. Jurja iz XIV.st. Proširena je u XVII.st., a u XVIII.st. dobila je novo, barokizirano pročelje. Kasnogotički mrežasti svod apside oslikan je 1470–79. freskama što su ih radile dvije radionice, kastavska (svod i gornji pojas svetišta) i istarska (tzv. → Šareni majstor, donji pojas svetišta i trijumfalni luk). Drveni rezbareni oltari iz XVI. su i XVII.st., a krstionica iz XVII.st. U manjoj crkvici sv. Ivana Krstitelja nalaze se novootkrivene freske iz ranoga XV.st. Izvan gradskih zidina, iznad lučice, u romaničkoj crkvici sv. Trojstva, obnovljenoj u gotičkome slogu, pronađeni su ostatci got. fresaka iz prve pol. XV.st. S razvojem turizma potkraj XIX. i na poč. XX.st. izgrađeno je stotinjak većih i manjih vila okruženih zelenilom i cvjetnjacima, kao ljetnikovci za odmor, povremeni boravak i rekreaciju bogatih vlasnika (Guarra, Deneš, Frapart i dr.). Poč. XX.st. u Lovranu su podignuti i hoteli historicističkih i secesijskih obilježja (Lovrana, Excelsior, danas Bristol, Meridional i dr.). Vrijedna su ostvarenja arhitekta → C. Seidla, građevinara Andreja Rubinicha, → A. Maguola i dr. U Lovranu je klinika za ortopediju.

LIT.: Lovran, Liburnijske teme, Opatija 1987, 6; M. Peršić, Lovran, turizam i graditeljstvo, Rijeka 2002; D. Viković, Quaderna capituli Lovranensis, Rijeka 2002.

M. Peršić, R.