Luka Koper d. d.

traži dalje ...

Luka Koper d. d., međunar. teretna luka u Kopru, osnovana 23.V.1957. kao pretovarno i skladišno poduzeće Pristanišče Koper. Prve zamisli o izgradnji međunar. luke sežu u 1947 (sporazum Jugoslavija–Italija). Okružni narodni odbor u Kopru utemeljio je 27.XII.1955. Upravu za melioraciju radi izgradnje pristaništa. U kolovozu 1957. započeo je iskop morskoga dna na sjev. koparskoj obali. U prosincu je Vodna skupnost počela betonirati prvi privez, koji je dovršen 7.XII.1958. Započela je i izgradnja nasipa u dužini od 877m, koji je povezivao Kopar s ušćem rijeke Rižane. Iste godine pristao je prvi brod, Nova Gorica, vlasništvo Splošne plovbe iz Pirana. Tada je poduzeće postalo javno i svoju je djelatnost počelo usmjeravati prema međunar. prometu, a 1961. preimenovano je u Luka Koper. Carinska zona osnovana je 1963., a poduzeće je razdijeljeno u šest samoupravnih radnih jedinica: Pretovar, Skladišta, Drvno skladište, Održavanje, Lučki dom i Zajedničke službe. Daljnji razvitak bio je ugrožen zbog nedostatka željezničke veze, pa je koparska luka organizirala pretovar na postaji Hrpelje–Kozina. Unatoč dodatnim troškovima i dvostrukoj manipulaciji, promet se u luci stalno povećavao, pa je 1966. dosegnuo 788616t. Kako država nije bila naklonjena izgradnji željeznice do Kopra, vodstvo luke odlučilo je svojim sredstvima financirati istraživanja i projekte za izgradnju željeznice. Pruga Kopar–Prešnica, duga 31km, otvorena je 2.XII.1967. i priključena na prugu Pula–Divača. God. 1968. otvoren je terminal za naftne derivate, 1971. povećan je kapacitet za drvo i izgrađena obala s dvjema portalnim dizalicama. Zatim su 1972. ubrzano izgrađena skladišta i hale za sipke terete. Promet se 1973. približio 2mil.t. Pojavili su se prvi kontejneri, koji su potaknuli nastojanja da se zajedno s brodarima, špediterima i željeznicom pridobije što više kontejnerskoga tereta. Utemeljeni su OOUR-i Operativa te Izgradnja i razvoj, koji su zajedno s Lučkim domom udruženi u Radnu organizaciju Luka Koper. Poduzeće je 1974. izgradilo 120m operativne obale te 10000m2 zatvorenih i 41500m² otvorenih površina. Pretovareno je 2068 kontejnera, započeo je razvoj u smjeru intermodalnoga prijevoza. Novi način udruživanja sredstava preko Samoupravne interesne zajednice za željeznički i lučki promet (po Ustavu SR Slovenije 1974) nije dalo brze rezultate, te je financijsko poslovanje 1975–76. zapalo u teškoće. Novo vodstvo uspjelo je potkraj 1970-ih povećati promet, privući vanjska ulaganja i pospješiti investicijsku djelatnost. Uspjeh sanacijskih mjera pokazao se kod izgradnje novih operativnih obala, modernizacije opreme i izgradnje obale za sipke terete (duž. 273m, dub. 14m, za brodove do 80000t nosivosti). Nakon toga luka je investirala u ro-ro i kontejnerske terminale, povećanje površina (nasipavanjem sjeverne strane tjesnaca škocjanske depresije), a zbog te je modernizacije smanjen broj zaposlenih. U god. 1986–88. izgrađen je silos za 60000t žitarica s 200m obale, utovarno-istovarnim strojem, vagonskom postajom unutrašnjega željezničkoga prometa i pratećim transportnim sustavom. Dovršeni kapaciteti u 1990., zajedno s osmišljenom organizacijom, dovele su luku do pozitivnih rezultata u prometu, ostvarenom izvozu, deviznom poslovanju i odgovarajućem opsegu investicija. Sipki, rasuti i tekući teret, te žitarice činili su oko 70% ukupnoga tereta. Luka je 1991. zabilježila pad prometa za 20%, na što je utjecao raspad Jugoslavije i promjene u državama ist. Europe. Međunar. priznanje Republike Slovenije pozitivno je utjecalo na vraćanje tereta u 1992., a posebno 1993., kada je izostanak domaćega prometa nadomješten tranzitnim, povećan je kontejnerski promet i pretovar vozila. Udio tranzita država koje su orijentirane na Luku Koper nije se bitno promijenio u odnosu na 1990 (Austrija 57% i Mađarska 20% ukupnog udjela, dok je udio Češke i Slovačke pao na 5%). U tom je razdoblju porastao promet s Italijom, Švicarskom i Njemačkom, za koje je zajedno pretovareno 15,6% cjelokupnoga tereta. Poduzeće je vlasnički preustrojeno i na temelju izračuna vrijednosti društvenoga kapitala u početnoj bilanci 1.I.1993. izvršen je prijenos morskoga područja, obale i zemljišta u državno vlasništvo. Proces pretvorbe zaključen je 7.VII.1996., kada je Luka Koper upisana u sudski registar kao dioničko društvo. Ustrojeni su profitni centri: Terminal za generalne terete, Terminal za drvo, Kontejnerski i ro-ro terminal, Terminal za rasute terete, Terminal za sipke terete, Terminal za tekuće terete, Terminal silos, Terminal glinica, Automobilski terminal, Terminal za voće i lako pokvarljivu robu i Stočni terminal. Ulaganja u infrastrukturu bila su usmjerena ponajprije u poboljšavanje radnih uvjeta i zaštitu okoliša. Luka je 2001. dobila 30-godišnju koncesiju za upravljanje kontejnerskim terminalom u Trstu (Trieste International Container Terminal) koja je 2004. prekinuta. God. 2001. uveden je redoviti blok-vlak s Austrijom i otvorena je željeznička veza s Mađarskom. Uspostavljene su nove konvencionalne i kontejnerske linije s Dalekim istokom i Južnom Amerikom. Luka je 2003. pretovarila 11 mil.t robe.

LIT.: L. Jakomin, I porti dell’alto Adriatico: Trieste, Capodistria e Fiume, Trieste 1996; D. Petrinja-Primož, Gradnja Luke Koper in železniške proge Koper–Prešnica, Koper 1999.

L. Jakomin

ilustracija
LUKA KOPER D. D. – luka
ilustracija
LUKA KOPRE D. D. – luka

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Luka Koper d. d.. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/1593>.