Mandić, Matko

traži dalje ...

Mandić, Matko, svećenik, političar (Mihotići kraj Kastva, 28.IX.1849 – Trst, 13.V.1915). Gimnaziju je završio 1870. u Rijeci, a teologiju je studirao u Gorici i Trstu. Zaređen je za svećenika 1874. te 1879. završio studij prirodnih znanosti na sveučilištu u Pragu. Borac za nac. prava istar. Hrvata i Slovenaca, pripadao je drugom naraštaju istarskoga nar. preporodnoga pokreta. God. 1882. bio je suplent na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji, ali je na poziv V. Spinčića, M. Laginje i A. Dukića preuzeo 1883. u Trstu uredništvo Naše sloge. U duhu programskih i polit. načela Stranke prava list je vodio do njegova preseljenja u Pulu 1900., a odonda je bio jedan od njegovih gl. suradnika. Politički je djelovao među tršćanskim Hrvatima i Slovencima, podupirao je utemeljenje i rad različitih polit., kult. i gosp. organizacija (npr. Tržaške posujilnice in hranilnice i dr. ustanova). Više je god. bio predsjednikom Podružnice Družbe sv. Ćirila i Metoda, slov. radničke udruge Delavsko podporno družtvo i Političkoga družtva Edinost (1891–1905) kao predsjednik Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri (1908–12), osnovanog 1902. u Pazinu, borio se za jedinstvo nar. pokreta i protivio različitim strujama koje su ugrožavale program što su ga zacrtali J. Dobrila, D. Vitezić i dr. preporoditelji. Utemeljio je prvi hrv. dnevnik u Trstu Balkan (1907–08) i bio mu vlasnikom, a neko je vrijeme uređivao i slov. list Edinost. Biran je za zastupnika u Istarskom saboru od 1889 (tada je izabran u izvanjskim seoskim općinama kotara Volosko–Podgrad, ali mu tal. većina nije potvrdila mandat) do kraja života. Neko je vrijeme bio tajnikom kluba hrvatsko-slovenskih saborskih zastupnika. God. 1907. i 1911. izabran je za zastupnika u Carevinskom vijeću. U Istarskom saboru, u kojem je govorio samo na hrvatskome, zajedno s ostalim slav. zastupnicima uputio je niz interpelacija, a s V. Spinčićem na sjednici 1908. glasovao je protiv izborne reforme. Surađivao je u različitim listovima. U Edinosti (npr. O šolstvu v Istri, govor u Istarskom saboru 1896), Soči (saborske interpelacije Proti germanizaciji na Primorskem, 1908., Proti sistemu germaniziranja, 1909), u Velikom Ćirilo-Metodskom koledaru 1907 (Tri pisma biskupa Dobrile), no ponajviše u Našoj slogi, u kojoj je nakon uvodnoga i programskoga teksta Hrvatskom narodu u Istri i svim njegovim prijateljem (1883) objavljivao članke u gotovo svakom broju lista (izvješća s godišnjih skupština polit. društava u kojima je djelovao ili sa sjednica Istarskoga sabora, osvrte na polit., kult., gosp. i dr. zbivanja povezana s Istrom).

LIT.: V. Car Emin, Matko Mandić. Osvrt na njegov život i rad, Samobor 1938; F. Barbalić, Narodna borba u Istri od 1870. do 1915. godine, Zagreb 1952; Prof. Matko Mandić, Istarska Danica 1976; M. i P. Strčić, Hrvatski istarski trolist: Laginja, Mandić, Spinčić, Rijeka 1996; D. Munić (urednik), Matko Mandić. Spomenica u povodu 150. obljetnice rođenja, Kastav 2000.

Ž. Klaić, Đ. Križman-Zorić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Mandić, Matko. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/1639>.