Marjanović, Milan

Marjanović, Milan, knjiž. kritičar, pisac i publicist (Kastav, 12.V.1879 – Zagreb, 21.XII.1955). Pučku školu na hrvatskom pohađao u Veprincu, na tal. i njem. u Pazinu, nižu gimnaziju u Rijeci, višu u Karlovcu i Zagrebu, a trg. školu u Pragu, gdje je slušao i Masaryka. Bio progonjen zbog protuugarskih stavova i često zatvaran. Bio je tajnikom DHK-a. U Beogradu se, izgnan iz Zagreba, zaposlio u Presbirou. Družio se s V. Nazorom i J. Skerlićem. Unovačen 1915. te pobjegao u Italiju, a preko Rima i Pariza u London, sudjelujući u osnivanju Jugoslavenskog odbora. Zatim je bio u New Yorku i Pittsburghu. Nakon I.svj. rata, u Americi je priređivao Meštrovićeve izložbe. U Beogradu je potkraj 1920-ih bio šef Centralnoga Presbiroa vlade, a 1930-ih jedan od prvih jugosl. film. stručnjaka. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije interniran u Bariju, radio je u novinskom uredu NOP-a. Nakon II.svj. rata bio u Istorijskom institutu SANU i na konferencijama u Londonu, a 1951. prešao u Zagreb. Bio je članom JAZU i predsjednikom njezina Jadranskog instituta.

Kao publicist djelovao je u periodici lijeve mladeži, Napredne stranke i Hrvatsko-srpske koalicije. Diljem Hrvatske i inozemstva osnivao je časopise i listove i u mnogima surađivao: Nada, Nova nada, Svjetlo, Narodna misao, bečka Mladost, Novi vijek, Hrvatska misao, Obzor, dubrovačka Crvena Hrvatska, riječki Novi list, Pokret, splitska Sloboda, Savremenik, zagrebačko Zvono, splitska Pučka sloboda i Jug, zagrebački Val i Jug/Zvono i dr. God. 1914. pokrenuo knjiž. tjednik Književne novosti, posljednji list moderne i prvi hrv. moderni literarni tjednik, a ubrzo i nezavisni polit. tjednik Narodno jedinstvo. U Londonu je uređivao The Southern Slavonic Bulletin, u New Yorku Jugoslavenski svijet i Obnovu, surađivao je u Vijencu, uređivao beogradske Vidike. Supotpisnik je manifesta Mlada Hrvatska. Kao kritičar promicao H. Tainea, Sainte-Beuvea i osobito Georga Brandesa, smatrajući da se književnost mora podrediti nar. ciljevima. Utilitarnim poimanjem pisca i pisanja bio je tradicionalist, a otvorenošću prema svijetu i promjeni društv. svijesti modernist. Pisac je eseja i studija: Iza Šenoe (1906), Književne studije i prikazi (1911), Savremena Hrvatska (1913), Vladimir Nazor kao nacionalni pjesnik (1923), Hrvatska moderna (1951) i dr. Također je objavio knjigu crtica Fragmenti (1903), roman Karijera (1904), drame Svagdašnjost (1906) i Tlavata (1927), zapise u stihovima Via Crucis (1918), komediju Besposleni svijet (1929), zbirku pjesama Mi budale (1938) i dr.

LIT.: P. Lasta, Milan Marjanović kao kritičar, u: Hrvatska književna kritika, III, Zagreb 1950; V. Pavletić, Hrvatska moderna, Sarajevo 1960; I. Krtalić, M. Marjanović – kritičar moderne, Ljubljana 1975; M. Šicel, Milan Marjanović (predgovor), u: Hrvatska moderna, Kritika i književna povijest, PSHK, 71, Zagreb 1975; V. Brešić, Časopisi Milana Marjanovića, Zagreb 1990; isti, Predgovor, u: M. Marjanović, Izabrana djela, SHK, Zagreb 1998.

B. D. Biletić