Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Badoer (Badoario, Baduario, Baduaro), Marino, puljski biskup (Venecija, oko 1608 – Venecija, 9.IV.1648). Potječe iz plemićke mlet. obitelji. Benediktinac, zaređen za svećenika 1634., djelovao je u samostanu sv. Justine u Padovi. Posvećen je za biskupa 1641. u vrijeme trzavica između pape Urbana VIII. i Mlečana. U dva je navrata pohodio sve župe u biskupiji, podijeljenoj na austr. i mlet. dio, te Svetoj stolici odaslao dvije relacije, 1644. i 1646. Prema tim izvješćima, u biskupiji je tada bilo oko 30000 katolika, ugl. Hrvata, u 36 župa; osim katedrale bilo je još 7 zbornih crkava. Temeljito je obnovio svoju rezidenciju, nastavio započetu obnovu katedrale u Puli, gradu svedenu na hrpu ruševina, u kojem je živjelo oko 300st., među njima i 30 Grka pravoslavaca sa svojim svećenikom i pravosl. liturgijom. Pojedini su mu redovnici iskazali nepoštovanje uskrativši mu 1643. kanonski pohod njihove crkve. Brinuo se o poduci klerika. Služba se Božja u gradićima održavala na lat. jeziku, a u seoskim župama mlet. dijela biskupije i u čitavom austr. dijelu pretežito na staroslavenskom, jer svećenici glagoljaši nisu poznavali lat. jezik. U Puli se razbolio od malarije, te je umro na liječenju u Veneciji (samostan San Giorgio Maggiore).

LIT.: F. Babudri, Elenchus episcoporum polensium critice emendatus, Poreč 1909; M. Pavat, La Riforma tridentina del clero nelle diocesi di Parenzo e Pola nei secoli XVI–XVII, Roma 1960; P. Gauchat, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, IV, Padova 1967; I. Grah, Izvještaji pulskih biskupa Svetoj Stolici (1592–1802), Croatica Christiana Periodica, 1987, 20.

I. Grah