Mornarička bolnica u Puli

Mornarička bolnica u Puli (njem. K. u. k. Marinespital in Pola), vojna bolnica izgrađena 1861. za potrebe austr. ratne mornarice. Pružala je preventivnu i kurativnu zdr. skrb mornarima, pripadnicima kopnenih voj. jedinica i različitih voj. ustanova, regrutima, polaznicima Mornaričke strojarske škole i dr. voj. institucija. Vojna bolnica u Vodnjanu tada je služila još samo kao lazaret i nije odgovarala uvjetima suvremene bolnice. Bila je to moderna, čvrsto građena zdr. ustanova primjerena naglom društvenom usponu. Projektirao ju je i građ. radove nadzirao tehn. kapetan Viktor Damaševski. Kapacitet joj je bio oko 500 »formacijskih« postelja, dostatnih za med. zaštitu 5–10000 ljudi. U to doba pobol vojnika i mornara u garnizonima zbog epidemijskih bolesti bio je visok (i do 50% ljudi). Posebno je veliki pobol uzrokovala malarija: 1863–66. od koje je bolovalo do 4000 vojnika i mornara, pa se broj kreveta u Bolnici morao povećati na 730. Među značajnim liječnicima austr. mornarice bio je Bračanin Mihovil Nazor (1819–92), koji je 1852–53. bio gl. liječnik u Lučkom admiralatu u Veneciji, a 1862. preuzeo je dužnost gl. liječnika u Lučkom admiralatu u Puli i načelnika Mornaričke bolnice. Bolnicu je 1918. preuzela tal. Kraljevska mornarica i preimenovala u Ospedale Regio Marina. Poslije II.svj. rata preuređena je u Vojnu bolnicu za potrebe Jugoslavenske narodne armije, ali malo pomalo i za med. potrebe civilnoga stanovništva i vojnih umirovljenika. God. 1970–74. pomišljalo se o njezinu ukidanju i prijenosu poslova na Medicinski centar u Puli, koji bi primao i vojne osiguranike. Međutim, 1974. donijeta je Odluka prema kojoj je Bolnica revitalizirana 1975–76. građevinski je preuređena i modernizirana, uposleno je novo med. osoblje i stručni kadar, te 1981. ustanova dobiva lik suvremene bolnice. Ugl. je služila djelatnoj vojsci i vojnim osiguranicima, a oko 7% pacijenata bili su građani. Provodilo se suvremeno liječenje stacionarnog i dispanzerskoga tipa svih uzrasta osim novorođenčadi i djece pedijatrijske skrbi. 4.XI.1991. oprema i veći dio osoblja prebačeni su u Crnu Goru. Krizni štab Skupštine općine Pula preuzeo je zgradu 6. XI. 1991. Uredbom Vlade Republike Hrvatske od travnja 1992. bolnica je prešla u sastav Ministarstva obrane, a potom je dodijeljena Medicinskom centru Pula. God. 1996. odlučeno je da se u prostore te med. ustanove-spomenika premjeste neki odjeli pulske Opće bolnice, što je učinjeno 2000.

LIT.: A. Jilek, Über die Ursachen der Malaria in Pola, 1868; M. Terseglav, Vojna bolnica u Puli, u: Zbornik zdravstva u Istri, Pula 1969; I. Rudelić, Povijest medicine u južnoj Istri, Pula 1997.

I. Rudelić