Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Balbi, Teodoro Loredano, posljednji novigradski biskup (Krk, 7.XI.1745 – Novigrad, 23.V.1831). Potječe iz plemićke obitelji Balbi. Zaređen je 1768. za svećenika. U Padovi je 1795. postigao doktorat iz teologije. Njegov ga je stric puljski biskup Giovanni Andrea Balbi imenovao u svojoj biskupiji kanonikom skolastikom, prosinodalnim ispitivačem i konvizitatorom biskupije. Papa Pio VI. imenovao ga je novigradskim biskupom 1795., nakon čega su se zbile nagle polit. promjene izazvane napoleonskim ratovima: propast Mletačke Republike, kratka izmjena austr. i franc. vladavine te konačna uspostava austr. vlasti u Istri nakon Bečkoga kongresa 1815. Iako se nije upletao u tadašnja polit. zbivanja, Napoleonove su ga vlasti nakon sudskoga postupka zatočile 10 mjeseci u Veneciju, gdje je doživljavao svakojaka poniženja. Nakon povratka u sjedište bio je neko vrijeme jedini biskup u Istri te je, ovlašten od Svete Stolice, obavio vizitaciju Porečke i Pulske biskupije. Na prijedlog cara Franje I. papa LeonXII. ukinuo je 1828. Novigradsku biskupiju, a po biskupovoj smrti 1831. ona je ušla u sastav Tršćanske biskupije. B. je, prema svojoj evidenciji, poslao Svetoj Stolici tri relacije, 1798., 1802. i 1807., ali kako nisu bile propisno sročene, tajništvo Kongregacije zaprimilo ih je kao pisma. U njima je izvijestio da u Biskupiji postoji po jedna katedralna i zborna crkva, 17 župa i mnogo bratovština; da je otvorio sjemenište i zalagaonicu, osnovao kanonikat teologa i pokorničara i dr.

LIT.: F. Babudri, Ruolo cronologico dei vescovi di Cittanova d’Istria, Archeografo Triestino, 1911; R. Ritzler, P. Sefrin, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, VII., Padova 1968; L. Parentin, Cittanova d’Istria, Trieste 1974; I. Grah, Izvještaji novigradskih biskupa Svetoj stolici (1588–1808), Croatica Christiana periodica, 1986, 17; S. Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX.st., Pazin 2002.

I. Grah