Muntić

Muntić, naselje 13km sjeveroistočno od Pule (45°56′N; 13°57′E; 162m nadm. vis.); 376st. (2001); općina Ližnjan. Nalazi se na uzvisini koja dominira jugozap. Puljštinom, između Valture i Loborike, podalje od današnjih gl. puteva. Stanovnici uglavnom rade u obližnjoj Puli. Područje je bilo nastanjeno u prapovijesti (gradine u okolici Nezakcija i Loborike) i u rim. doba (ladanjske rim. vile u Radekima, na Stanciji Wasserman). U sr. vijeku područje i naselje zvali su se Rumianum, te se spominju u izvorima od X.st. kao dio feud. posjeda koji je pripadao puljskom biskupu, a poslije akvilejskom patrijarhu. Zbog kuge i ratova do XVI.st. je napušteno, kao i većina okolnih sela i zaselaka u južnoj Puljštini. Tijekom XVI.st. izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije u nekoliko su valova (1530., 1579., 1583., 1588) naseljavane u mjesto, tada u vlasništvu Girolama Barbariga; novo je naselje nazvano M. (do XVII.st. u vrelima se naziva Montecchio sive Rumian). Župna crkva sv. Jeronima, jednobrodna s preslicom na pročelju, spominje se potkraj XVI.st., ali je vjerojatno starija; ima jedno zvono iz 1396. U unutrašnjosti crkve vrijedan je gotički svod s lukovima, kip Majke Božje i slika A. Samasse Majka Božja sa svecima iz 1827.

R. Matijašić