Murtić, Edo

Murtić, Edo, slikar i keramičar (Velika Pisanica kraj Bjelovara, 4.V.1921 – Zagreb, 2.I.2005). Od ranoga djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je završio Obrtnu školu. U Zagrebu je u klasi Ljube Babića 1940–41. i 1943. pohađao Akademiju lik. umjetnosti te u Beogradu privatnu slikarsku školu Petra Dobrovića. Pristupio je NOP-u, a od 1944. bio je aktivan sudionik NOB-a te sudjelovao na Kongresu kulturnih radnika u Topuskom. U partizanima je sa Zlatkom Pricom litografijama ilustrirao poemu Jama I. G. Kovačića. Do 1950-ih slikao je figuralne kompozicije i krajolike na način postimpresionističkoga kolorizma. Za boravka u Americi susreo se aktualnim apstraktnim ekspresionizmom (ciklus Doživljaj Amerike, 1951–52) kojemu se priklonio i koji je spojio s kolorističkom tradicijom hrv. slikarstva. Poetika lirske apstrakcije zamjetna je u nekoliko ciklusa (Opatijski ciklus, 1954–56), potom je kraće vrijeme bio blizak informelu, gdje se služio reduciranom paletom zemljanih tonova (Istarska zemlja, 1961). Kolorističku sintezu postigao je u mnogobrojnim apstraktnim kompozicijama raskošna kolorita. Figuraciji se vratio između 1980-ih i 1990. slikajući mediteranske krajolike, osobito vrtove, maslinike, vinograde i barke. Ponovni apstraktni uzlet dogodio se potkraj 1990-ih u velikim kompozicijama intenzivna kolorita, otvorene geste i znaka (ciklus Montraker, prizori iz napuštenoga kamenoloma nadaleko od Vrsara). Motive svojih ulja, gvaševa i akvarela prenosio je u sve grafičke tehnike. Bavio se i scenografijom, izradbom plakata, kartona za tapiserije, emajlom, mozaicima (Pošta u Rijeci, 1968; dionica Bijele ceste u parku skulptura u Dubrovi ispod Labina, 2004). Izradio je murale u mozaičnoj tehnici u zgradi Istarskog narodnog kazališta i poslovnom objektu Croatia osiguranja u Puli, te ispred Galerije Tvornice duhana u Rovinju. Bio je član HAZU od 1997. Izlagao je na više od tristotinjak samostalnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Živio je i radio u Zagrebu i Vrsaru.

K. Matanić-Živanović