Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Napoleon I. Bonaparte, franc. vojskovođa i vladar (Ajaccio, 15. VIII. 1769 – Sv. Helena, 5. V. 1821). Obitelj B. na Korziku se doselila iz Italije, a 1769. priklonila se Francuskoj, novoj gospodarici otoka. N. je pohađao predavanja na voj. školi u Brienneu te postao voj. topnik, a prvi je put zapažen u opsadi Toulona 1793. God. 1795. ugušio je rojalističku pobunu u Parizu, 1796–97. porazio Austrijance u Italiji, a 1798. osvojio Egipat. U Parizu je 1799. izveo državni udar te postao prvi konzul, 1802. doživotni konzul, a 1804. car. Proveo je opsežne polit. i upravne reforme, centralizirao financije i kodificirao zakone. Nakon neuspjela pohoda na Rusiju 1812., poražen je 1813. u »Bitki naroda« kraj Leipziga. Nakon pada Pariza 1814., abdicirao je i pobjegao na otok Elbu. No, 1815. vratio se na tlo Francuske i u tzv. sto dana ponovno preuzeo vlast. Britansko-pruska vojska porazila ga je 1815. u bitci kraj Waterlooa, nakon čega je prognan na otok Sv. Helenu u juž. Atlantiku, gdje je i umro. Njegovu su vlast u Istri (1805–13) obilježili upravno-teritorijalni preustroji, pokušaji modernizacije, gradnja cesta i rudnika, no zbog kratkotrajne vladavine gospodarstvo nije uspjelo znatnije oživjeti (→ Ilirske pokrajine).

S. Bertoša