Nikoloza, sv.

Nikoloza, sv. (pr. ime Nicolosa Bursa), redovnica (Kopar, 1447 – Venecija, 23.IV.1512). Od 1465. živjela je u benediktinskom samostanu sv. Servula u Veneciji, a 1505. mletački ju je patrijarh postavio opaticom samostana sv. Ivana Lateranskoga. Imala je karizmatičke sposobnosti, molitvom je pomagala u ozdravljenju bolesnika. Šesnaest godina nakon smrti tijelo joj je u grobnici nađeno neraspadnuto, te je bilo izloženo javnom štovanju u katedrali sv. Petra u Castellu, a potom je položeno u kameni sarkofag u samostanu sv. Ane. Ono je tako dospjelo u XIX.st. u Vodnjan (među tzv. svetim tijelima i sakralnim umjetninama što ih je vodnjanskom kaptolu ostavio → G. Grezler) te se zajedno s patrijarhovom ispravom o imenovanju i opatičkim štapom čuva u vodnjanskoj župnoj crkvi sv. Blaža.

LIT.: M. Jelenić, Vodnjan i okolica, Vodnjan 1997; isti, Čudo u Vodnjanu, Vodnjan 2004.

M. Jelenić