pandolo

pandolo, stara istar. dječja igra, vjerojatno pastirska. Igra se dvjema palicama ili granama. Zašiljen komadić napadač udari palicom tako da on odskoči od tla i u zraku ga pokuša udarcem poslati što dalje u polje, gdje ga braniči pokušavaju zaustaviti. U rim. doba igra je dobila ime po karakterističnoj bikoničnoj zašiljenosti komada drva. Riječ p. u istarsko-venetskom narječju znači i vrstu kruha, sinonim za glupana, blesavka, aluziju na muški spolni organ te ribičko i pom. pomagalo. Prostornu raširenost igre potvrđuju njezina mnogobrojna imena, npr. pendul u Pazinu, u Italiji lippa, nizza, ghiarre, u Bosni klis, u Grčkoj xiliki, u Španjolskoj tala, u Francuskoj bâtonnet, u Engleskoj tip-cat, u Rusiji čižia. Zbog opasnosti koju je izazivalo mahanje komadom zašiljena drva, p. je bio zabranjen u creskom statutu iz XV.st. te proglasom Mletačke Republike iz 1546. Capris – društvo za oživljavanje staroga Kopra od 1993. na Titovu trgu u Kopru priređuje turnir u pandolu za pehar sv. Nazarija. U Portorožu, Izoli, Kopru i Puli nastalo je više sličnih klubova.

LIT.: Ciro Dell’Aura (L. Decarli), Breve manuale di pandologia, Trieste 1981; F. Hmeljak, L. Decarli, Pandolo, Koper 1994.

F. Hmeljak