pavlini

traži dalje ...

pavlini (lat. Ordo fratrum s. Pauli Eremitae: Red braće sv. Pavla Pustinjaka), kat. muški monaški red osnovan u XIII.st. ujedinjavanjem različitih zajednica pustinjaka kojima je uzorom bio sv. Pavao Pustinjak. Udružio ih je ostrogonski kanonik Euzebije i napisao im redovničko Pravilo, prema Pravilu za sluge Božje sv. Augustina, koje se više puta dorađivalo. Najviše su se proširili po srednjoj i sjev. Europi. U Hrvatskoj su od sred. XIII.st. osnovali mnogo samostana, a najpoznatiji je bio onaj u Lepoglavi, koji je 1581. postao gl. sjedištem reda. Svojom su djelatnošću uvelike pridonijeli hrv. gospodarstvu, školstvu, književnosti, lik. umjetnostima, glazbi, graditeljstvu i dr. U Istri su imali desetak samostana, a u XVIII.st. postojala je i posebna Hrvatsko-istarska pavlinska provincija za područje Senjske biskupije i Istre. Ti su redovnici njegovali hrv. kulturu te glagoljicu u liturgiji. Pavline je car Josip II. 1786. ukinuo u Austrijskoj Monarhiji, ali su se održali u Poljskoj, odakle su se poslije opet počeli širiti. Najstariji je njihov samostan u Istri onaj sv. Marije u Čepiću (Lacum Istriae), gdje se pustinjaci sv. Pavla i njihovi posjedi spominju već 1287. u darovnici Hermana i Nikole Gotnikara, kožljačkih gospodara. Čepićki je područni samostan bio sv. Marija na Klavaru u Plominskoj luci (na mjestu Termoelektrane), ustanovljen 1462. Iz tih su se samostana p. 1782. povukli u Novi Vinodolski i Crikvenicu. Drugo je pavlinsko središte bio Sv. Petar u Šumi, nekoć benediktinski samostan što ga je car Fridrik III. Habsburgovac 1459. darovao pavlinima. U njemu je bila kuća novicijata i osnovna škola. U XVII.st. obnovio ga je → Š. Bratulić, potonji general reda i zagrebački biskup. Nakon što je u Monarhiji 1786. ukinut red i zatvoreni samostani, p. su se iz Poljske u Istru ponovno vratili 1993. Područne kuće toga samostana bile su Sv. Siksto kraj Barata (iz 1611) i Sv. Marija u Koruni (iz 1640). God. 1467. p. su došli u nekadanji benediktinski samostan sv. Elizabete kraj Motovuna i tu živjeli do 1637. U samostanu sv. Petra u Marčenigli kraj Buzeta očuvao se glagoljski natpis iz 1557.

LIT.: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786 (zbornik), Zagreb 1989.

S. J. Škunca

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

pavlini. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/2031>.