Barbo (Barboli, Barbos, Barbus, Barbovium, de Barbolus), Daniele

Barbo (Barboli, Barbos, Barbus, Barbovium, de Barbolus), Daniele, pićanski biskup (Cremona, ? – Pićan, 25.II.1570). Potomak je plemićke obitelji. Ušao je u dominikanski red, postigao magisterij iz teologije i doktorat iz obaju prava i nastupao kao vrstan govornik. Neko je vrijeme obnašao službu generalnoga povjerenika inkvizicije u Njemačko-Rimskom Carstvu, kao službeni teolog nuncija Z. Delfina sudjelovao je 1563. u Innsbrucku u radu teološke komisije koju je sazvao car Ferdinand I. željan raščistiti 17 gorućih pitanja dvorske kancelarije o carevim ovlastima i završnim zasjedanjima Tridentskoga sabora. Car ga je iste godine u skladu s patronatskim pravom izabrao za pićanskoga biskupa, papa Pio IV. potvrdio imenovanje, ali je on i dalje obnašao crkvene i drž. službe izvan svoje biskupije: neko je vrijeme bio izvanrednim apostolskim nuncijem u Veneciji; 1563. utanačio je u Zagrebu susret sa zagrebačkim biskupom Matijom Brumanom i ljubljanskim Petrom Seebachom zbog suzbijanja protestantizma; navodno je 1563–64. bio i generalni vikar Napuljske nadbiskupije kojom je upravljao Alfonso Caraffà. U siromašnoj je Pićanskoj biskupiji rijetko boravio, ali je njome savjesno upravljao njegov generalni vikar. Bio je gospodar Gologorice, Škopljaka i Tupljaka. Na Blaževo 1564. potvrdio je izbor Sebastijana Zajca za župana Škopljaka.

LIT.: P. Kandler, Pel Fausto ingresso di monsignor vescovo Bartolomeo Legat nella sua chiesa di Trieste, Trieste 1847; K. Eubel, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, III, Padova 1960; C. De Franceschi, Storia documentata della contea di Pisino, AMSI 1964 10–12; H. Jedin, Il Concilio di Trento, knj. IV, sv. I, Brescia 1979.

I. Grah