Plinije Stariji

Plinije Stariji (lat. Gaius Plinius Secundus), rimski pisac (Como, 23–24. – Misenum, 79). Kao voj. časnik i dužnosnik upoznao je mnoge zemlje Rimskoga Carstva, a u slobodno je vrijeme prikupljao različita stručna znanja koja je sustavno obradio u jedinome očuvanom djelu, prirodopisu u 37 knjiga (Naturalis historiae libri XXXVII), golemu enciklopedijskom tekstu o zemljopisu, antropologiji, zoologiji, botanici, ljekarništvu, rudama, lik. umjetnostima i dr. O Istri govori na više mjesta, najviše o zemljopisu i razmještaju plemena i zajednica Liburna i Histra, ali i o istar. vuni, ulju, javorovu drvu, oštrigama i jantaru. Navedeni podatci su nepouzdani jer ih je iz često zastarjelih izvora (146 rimskih i 327 nerimskih, pretežito grčkih) prenosio nekritički i proturječno. Tako o osnivanju rimskih → kolonija u Istri ne donosi suvremene podatke, već one s kraja I.st.pr.Kr. Njegov je rad bitan i zbog iscrpnoga pregleda liburnskih zajednica s različitim stupnjevima rim. građ. prava, od Alvone i Flanone do Iadera, uključujući i sve kvarnerske otoke. Iako je P. S. kompilacijski pisac, njegova je vrijednost u tome što je prikupio mnogo materijala ispunivši tim bogatstvom mnoge praznine o kojima drugi ant. pisci nisu govorili.

R. Matijašić