potresi

potresi, oscilacije dijela Zemljine površine uzrokovane geol. procesima u njezinoj kori ili iznenadna i kratkotrajna podrhtavanja tla izazvana tektonskim poremećajima (tektonski p.), urušavanjem stijena (urušni p.) te magmatskom aktivnošću (vulkanski p.) u litosferi i Zemljinu plaštu. Ishodište ili žarište potresa (hipocentar) može biti ispod Zemljine površine do dubine od 750km, a vibracije se od njega šire na sve strane progresivnim elastičnim valovima, koji vibriraju u smjeru širenja i okomito na njega. P. je najjači u epicentru (mjesto na površini iznad hipocentra) i u njegovoj najbližoj okolici (epicentralno područje). Za razliku od kopnenih, podmorski potresi imaju hipocentar ispod morskoga dna. Iz njega se potresni valovi šire kroz litosferu do dna mora, a odatle u obliku longitudinalnih ili akustičnih valova brzinom od približno 1500m u sek. do epicentralnoga područja na površinu mora. Snaga potresa određuje se izračunavanjem magnitude na temelju zapisa seizmografa, a izražava se stupnjevima ljestvice koju je definirao C. F. Richter 1935 (Richterova ljestvica, 9 stupnjeva). Snaga potresnog udara ovisi o dubini hipocentra, o udaljenosti epicentra i o geol. značajkama tla (vrsta stijene i tla, postojanje podzemnih voda i sl.). Jakost potresa, tj. njegov utjecaj na ljude, građevine i prirodu, mjeri se Mercalli-Cancani-Siebergovom ljestvicom (MCS, 12 stupnjeva). Gotovo svi potresi zabilježeni su na mediteransko-transazijskom pojasu, na kojem leži istarski i sjevernojadranski prostor, te na cirkumpacifičkom pojasu. Istra, Cres, Lošinj i Krk geološki pripadaju jadranskoj karbonatnoj platformi, a sjeverno i istočno od Istre su Vanjski Dinaridi. Prema zabilježenim podatcima, najaktivnije je područje na dodiru tih dviju zona: Hrvatsko primorje, zaleđe Rijeke, područje Ilirske Bistrice prema Postojni. Često podrhtavanje tla od Velebita do Vinodola i prema Ilirskoj Bistrici nerijetko se osjeti i u sjev. Istri. Katastrofalni potres u Furlaniji 1976. također se osjetio u Istri. Podatci o potresima na istar. području sustavno se bilježe od kraja XIX.st., a o onima iz starijih razdoblja postoje samo nepouzdani zapisi. Tako se potresi s materijalnom štetom spominju 361. i 737 (→ Cissa), zatim 1280. i 1440 (Poreč): te su vijesti vjerojatno o udaljenijim potresima, s epicentrom izvan Istre. U sjev. Istri zacijelo se osjetio najjači potres na tom području, u Idriji 26.III.1511., ali pouzdaniji podatci počinju tek od XVIII.st. Niz podrhtavanja tla zabilježen je 1750–51. u Rijeci i okolici; najjači udar bio je 17.XII. 1750., kada su u gradu stradale mnoge građevine. U svibnju 1751. zabilježen je i plimni val izazvan potresom. Potres s epicentrom kraj Bakra zabilježen je 1776. Manje su posljedice imali potresi od 10.VIII. do poč. studenoga 1838. Jaki su p. zabilježeni od veljače do svibnja 1870. s epicentrom u Klani, gdje su mnoge kuće bile oštećene, a potres se osjetio i u Opatiji. Na istom području (Klana, Volosko, Opatija) niz podrhtavanja tla zabilježeno je i u proljeće 1896. Seizmološkim mjerenjima u XX.st. zabilježeno je 11 potresa s magnitudom većom od 5 stupnjeva MCS, od kojih je najjači bio 12.III.1916 (stradali su vinodolsko područje i Senj), a ostali su imali epicentar oko Klane i na juž. dijelu otoka Krka. Potres 5–6 stupnjeva MCS bio je 21.II.1992. s epicentrom oko Lipe i Rupe. Seizmička aktivnost najjača je na području dodira dviju ploča (jadranska i Vanjski Dinaridi), tj. od Senja do Idrije u Sloveniji. Stoga su jači i mnogobrojniji p. zabilježeni sjeveroistočno od Istre, a samo manja podrhtavanja tla na samome poluotoku. Samo na temelju povijesne i recentne seizmičnosti ne može se, međutim, zaključiti da u Istri jaki potresi uopće nisu mogući; na temelju matematičke procjene seizmičke ugroženosti mogući su potresi od 7 stupnjeva MCS u Istri, na Cresu i Lošinju, jači od 8 stupnjeva MCS na području Ćićarije i otoka Krka, do 9 stupnjeva MCS za prostor od Novoga Vinodolskog do Klane.

LIT.: D. i M. Herak, Potresi u Istri, Franina i Jurina 2004, Račice 2003.

R.