Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

prapovijest, razdoblje ljudske prošlosti od čovjekove pojave do prvih pisanih vrela. Njezina se periodizacija temelji na vrsti materijala od kojega je čovjek tada izrađivao oruđe, oružje, nakit i dr. (kamen, bronca, željezo), a na temelju proučavanja tih predmeta materijalne kulture arheologija oblikuje opću sliku kronološkoga slijeda razvojnih faza (relativna i apsolutna kronologija). U Istri se p. javlja u razdoblju gornjega i srednjega villafranchiena, a najstariji je nalaz sjekač iz fosilne pećine Šandalja I (oko 800000.pr.Kr.). Artefakti iz početka gornjega paleolitika (aurignacien) pronađeni su na području Krasa i Kvarnera (veze s područjem sjev. Italije i Austrije), a to je i početak korištenja pećinom Šandalja II. Sličnih su značajki nalazi artefakata i ljudskih ostataka iz Romualdove i Vergottinove pećine. Ostatci iz kasnoga gravettiena i mezolitika (11000–7000.pr.Kr.), nađeni su u Šandalji II., u pećinama Učke (Klanjčeva, Oporovina, Podosojna, Pupićina) i u Savudriji (jedino nalazište na otvorenom). Neolitik u Istri počinje oko 6000. pr. Kr. s impresso keramikom iz druge faze starijega neolitika. Posude jednostavnih ovalnih oblika ukrašavane su utiscima rubom školjke i dr. predmetima. Najvažniji lokaliteti naselja na otvorenom nalaze se u južnoj Istri (Vižula, Verudela, Vela Gromača kraj Kavrana, Pradišel, Debeljak kraj Premanture), a pojedinačni ulomci nađeni su i na prostorima potonjih gradinskih naselja: Šandalja, Vrčin, Vrčevan, Sv. Mihovil kraj Bala. Nalazi iz sr. neolitika u Istri pripadaju danilskoj kulturi (4500–3500.pr.Kr.), koje su tragovi pronađeni u malobrojnim lokalitetima na otvorenom (Limska gradina, Sv. Mihovil, Pradišel, Brijuni) i u ćićarijskim pećinama. No, keramika oblicima i ornamentikom pripada zaključnom izrazu danilske kulture, na prijelazu u mlađi neolitik i hvarsku kulturu. Nalazi potječu iz lokaliteta u kojima se bez stratigrafije miješaju mlađi neolitik, eneolitik i rano brončano doba (3500–1800.pr.Kr.). Metličasto ukrašena keramika prema stratigrafiji u Vlaškoj peći predstavlja rano brončano doba, a pojedinačni su nalazi keramike ljubljanskoga tipa nastali pod utjecajem kasne vučedolske kulture. Na poč. brončanoga doba metličasta se keramika pojavljuje i zajedno s novim elementima u izradi grube keramike. Osim u pećini Cingareli i Trogrloj pećini, slični su nalazi i na gradinama (Golaš, Moričovica, Picugi). Iz toga su doba i nalazi pojedinih ukopa u zgrčenu položaju pod tumulima kao nadgrobnim spomenicima (Valmarin, Bombista, Žamnjak, Maklavun), a taj je način pokopa ostao u uporabi tijekom cijeloga brončanoga doba. Osim tumula postoji i tip grobnica unutar pravokutnih kamenih platformi, koje s vremenom postaju nekropole uz glavne ulaze u gradinska naselja (Monkodonja, Vrčin). U rano i srednje brončano doba u Istri (1800–1200.pr.Kr.) osnovana je i izgrađena većina od približno 350 gradina. Izgled naselja s organiziranom i diferenciranom izgradnjom svjedoči o protourbanim sredinama, razvijenim pod utjecajem istočnomediteranskih kultura. Pojedini pronađeni predmeti pokazuju uključenost stanovništva Istre u zbivanja i razmjene iskustava na mnogo širem prostoru. Brončanodobna kultura ravnomjerno se razvijala sve do prodora novoga stanovništva (Histri), koje je uvelo običaj spaljivanja pokojnika. S tim se stanovništvom u Istri pojavila željeznodobna kultura (XII/XI–II/I.st.pr.Kr.). Nalazi materijalne kulture najvećim dijelom potječu iz nekropola, koje su se nalazile uz naselja ili čak unutar njih. Za pojedina gradinska naselja dokazan je kontinuitet nastanjenosti tijekom cijeloga I.tisućljeća pr.Kr., na osnovi nekropola, odn. skromnih nalaza uvezenih predmeta. Prva faza razvoja željeznodobne kulture (XI–X.st.pr.Kr.) još je u tradiciji kulture žarnih grobnih polja. Druga faza (IX–VIII.st.pr. Kr.) orijentirana već prema Sredozemlju (repertoar ukrasa i uvoz luksuznih predmeta). U sljedećim fazama željeznoga doba (VII–V.st.pr.Kr.) izraz lokalne kulture postao je skromnijim i gubi se u velikoj količini uvezenih predmeta koji pristižu iz gotovo svih susjednih i udaljenijih područja (Veneto, Daunija, Grčka). Istra je tada djelovala kao područje dodira i razmjene između protohistorijskoga svijeta gornjega Jadrana i medit. civilizacija, a rezultat toga bila je npr. rana pojava kamenih skulptura u Nezakciju. U razdoblju IV–I.st.pr.Kr. osim predmeta halštatske tradicije (Hallstadt), otkriveni su mnogobrojni nalazi novih helenističkih keramičarskih i toreutskih radionica, koje su djelovale u grč. kolonijama na Jadranu. Pod keltskim su se utjecajem pojavili dugo željezno koplje i bojna sjekira, te pojedini predmeti nakita. Romanizacija Histra započinje nakon pada Nezakcija 177.pr.Kr., ali ona u materijalnoj kulturi nije osobito izrazita do potkraj stare ere.

LIT.: Praistorija jugoslavenskih zemalja, I–V, Sarajevo 1979–83; Preistoria del Caput Adriae, Trieste 1983; K. Mihovilić, Pregled prahistorije Istre od starijeg neolitika do početka romanizacije, u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju, 1986, 11, 1; isti, Preistoria dell’Istria dal paleolitico all’età del ferro, Atti della XXIX riunione scientifica, Istituto italiano di preistoria e protostoria, Firenze 1994.

K. Mihovilić

First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last

PRAPOVIJEST, tumul Maklavun
First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last