Pseudo-Skilak

Pseudo-Skilak, u znanosti uobičajen pseudonim anonimnoga zemljopisca (Grčka, IV. st. pr. Kr.). Njegovo djelo Peripl zemlj. je prikaz sredozemnih obala u obliku priručnika za priobalnu plovidbu, s podatcima o lukama, udaljenostima, stanovništvu i otocima. Pripada knjiž. rodu periplâ (grč. περίπλοι: oplovbe). Njegova prvotna jezgra, kojoj je u rukopisnoj predaji mnogo toga naknadno dopisivano, nastala je oko 350. pr. Kr., te ne može biti (kako se to prije držalo) djelo pravoga Skilaka (Σκύλαξ) iz Kariande, grč. pomorca i zemljopisca iz VI–V. st. pr. Kr., koji je po nalogu perz. kralja Darija oplovio i opisao obale od ušća Inda do današnjega Sueza. U dijelu teksta koji opisuje istočnojadransku obalu od Istre do Epira Pseudo-Skilak navodi uz ostalo da između Veneta i Liburna ima narod zvan (H)istri i rijeka → Istar te da plovidba uz istar. obalu traje dan i noć. Tomu je podatku dopisano da uz liburnsku obalu postoji i otok → Istrida. Iako ponavlja mitske podatke o Istru – Dunavu i Istridi, Pseudo-Skilakov je zapis važan za pov. zemljopis Istre zato što potvrđuje škrti i mnogo stariji Hekatejev podatak o Istrima u Jonskome zaljevu i što ga proširuje podatkom o istar. sjeverozap. i sjeveroist. susjedima.

LIT.: M. Suić, Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu, Rad JAZU, knj. 306, Zagreb 1955; R. Katičić, Illyricum Mythologicum, Zagreb 1995; M. Križman, Antička svjedočanstva o Istri, Zagreb 19972.

M. Križman