Puliti (Politi), Gabriello

Puliti (Politi), Gabriello, skladatelj, orguljaš (Montepulciano, oko 1580 – ? Kopar, 1642/43). Vjerojatno je u mladenačkoj dobi ušao u red franjevaca konventualaca. Nakon što se 1604. spominje kao residens Polae, djelovao je kao svestrani glazbenik u Istri: u Miljama (1605), višekratno u Kopru (1609., 1614–15., 1618–24) i Trstu (1612., 1630–38), Piranu (1616), Labinu (1621–22). Na naslovnicama nekih svojih tiskovina potpisivao se kao Accademico armonico detto l’Allegro, što vjerojatno upućuje na to da je bio članom Akademije Palladije u Kopru. Objavio je, uglavnom u Veneciji, najmanje 36 samostalnih opusa: 10 ih je u cijelosti sačuvano, 5 u dijelovima, a nekima su poznati samo naslovi. Dvije zbirke duhovnih skladbi (1600., 1602) objavio je još za boravka u Italiji. Više je glazb. oblika prvi uveo u glazbeni život u Istri. Zbirke instrumentalne glazbe Scherzi, capricci et fantasie per cantar a due voci (1605), Lunario armonico perpetuo calculato al meridiano & clima delle principali citta d’Italia (1615) i Fantasie scherzi et capricci da sonarsi in forma di canzone (1624) pedagoških su intencija. Svjetovni su mu opusi Baci ardenti secondo libro de’ madrigali a cinque voci (1609), Ghirlanda odorifera di varij fior tessuta, cioè Mascherate a tre voci (1612) i Armonici accenti voce sola per cantar nel chitarrone, e in altri strumenti musicali (1621). Osobito su uspjele duhovne monodije (1614., 1618., 1620), te zbirka misa (1624). Njegove su zbirke, gotovo sve posvećene domaćim velikodostojnicima i intelektualcima, jedan od važnijih dokumenata barokne glazbe u Istri.

LIT.: I. Cavallini, Musica, cultura e spettacolo in Istria tra ‘500 e ‘600, Firenze 1990; E. Stipčević, Musica incognita. Ivan Lukačić i njegovo doba, Šibenik 1998; M. Kokole (priređivač), Gabriello Puliti: Sacri concentus (1614), Pungenti dardi spirituali (1618), u nizu: Monumaneta Artis Musicae Sloveniae, XLI, Ljubljana 2001; isti (priređivač), Gabriello Puliti: Lilia convallium (1620), Sacri accenti (1620), ibid., XLII, Ljubljana 2002.

E. Stipčević