Batel (Battel), Josip Antun

Batel (Battel), Josip Antun, samouki povjesnik (Barban, 12.III.1827 – Barban, 22.XII.1889). Sin je Feliksa Tome, zapovjednika općinske straže i kamerarija barbanske zborne crkve. Osnovnu je školu završio u Barbanu. Kao 18-godišnjak postao je plaćenim orguljašem barbanske crkve, a osim toga obnašao je dužnosti općinskoga aktuara i blagajnika (1851), kancelara zborne crkve (1857), a zatim je 1870-ih postao i općinskim načelnikom. Pokopan je na mjesnom groblju Sv. križa, gdje mu je 1925. postavljen nadgrobni spomenik na latinskome. Na proučavanje spisa i knjiga barbanskog općinskog arhiva, u kojem je radio, potaknuo ga je P. Stancovich. Prepisujući glavne spise, prikupio je opsežnu građu te počeo pisati Barbansko-rakaljske anale. Surađivao je i dopisivao se s povjesničarom P. Kandlerom i s T. Lucianijem iz Labina. U koparskom tjedniku La Provincia dell’Istria (1876–78) objavio je prijepise barbanskih spisa i izvješća na tal. jeziku, a 1880. u podlistku Naše sloge prilog Glagoljica u Barbanu, Raklju i Motovranu (Mutvoranu). Na zahtjev Ivana Kukuljevića, s kojim se također dopisivao, izradio je rodoslovlje P. Stancovicha. U njegovu su se prijepisu sačuvali mnogi znameniti spisi iz nekadanjega općinskog arhiva (koji je poslije izgorio) i crkv. arhiva u Barbanu. Njegovu vrijednu ostavštinu, koja potanko osvjetljava prilike na Barbanštini i crkv. ustrojstvo toga kraja, dobio je → L. Kirac, koji ju je u doba fašizma potajno prenio u Zagreb, gdje je pohranjena u Arhivu HAZU.

LIT.: M. Bertoša, Istarsko vrijeme prošlo, Pula 1978; M. E. Lukšić, Barbanski povjesnik Josip Antun Batel (1827–1889). Povodom 175. godišnjice njegova rođenja, Istarska danica, 2002.

S. Bertoša