Riedl, Pavao

Riedl, Pavao, drvorezbar i kipar (?, 1725 – nakon 1776). Pavlinskomu redu pristupio je kao brat laik 1753. Podrijetlom iz alpske ili podalpske regije, R. je u Istru i Hrvatsko primorje došao kao zreo kipar, donoseći tradiciju baroknoga kiparstva sr. Europe. Djelovao je 1746–76. Najstarijim njegovim djelom smatra se oltar Ivana Krstitelja iz nekadašnje crkve sv. Nikole u Senju (od 1790. u župnoj crkvi u Puntu, na Krku). U senjskoj su katedrali očuvani dijelovi oltara Majke Božje od Sedam Žalosti (1754). Najveći poznati dio opusa ostvario je nakon 1755. opremajući crkvu i samostan u Svetom Petru u Šumi. Sa svojom radionicom izradio je pet oltara: glavni – sv. Petra i Pavla (1755) te bočne: Majke Božje od Krunice (1759), Sv. križa (1763), Nevine dječice (1766) i sv. Pavla Pustinjaka (1772), zatim propovjedaonicu i kućište orgulja te kamene kipove na pročelju crkve. Posljednje mu je djelo gl. oltar u bivšoj pavlinskoj crkvi Uznesenja Marijina u Crikvenici, iz 1776. Poput svoga suvremenika i suradnika u opremanju crkve u Sv. Petru u Šumi, pavlinskoga slikara → L. Keckheisena, ostvario je velik i ujednačen opus, koji se uz stilski tradicionalizam odlikuje dekorativnošću i vještinom zanatske izvedbe.

LIT.: D. Baričević, Paulus Riedl, pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju, Peristil, 1973–74, 16–17; isti, Kiparstvo u pavlinskim crkvama u doba baroka, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786, Zagreb 1989.

V. Bralić