Salata, Francesco

Salata, Francesco, političar i povjesničar (Osor, 17. IX. 1876 – Rim, 10.III.1944). Studirao je pravo u Beču i Grazu. Novinar tršćanskoga dnevnika Il Piccolo i gl. urednik mjesečnika Vita Autonoma, stranke Società Politica Istriana, u kojoj je bio tajnikom. Bio je članom gl. odbora stranke Lega Nazionale i zastupnikom u Istarskome saboru, o reformi kojega je objavio izborni pravilnik za Istru prema novom zakonu (Il regolamento provinciale e il regolamento elettorale provinciale per l’Istria secondo la nuova legge. Manuale pratico, 1908). Na poč. I. svj. rata sklonio se u Italiju, gdje je objavio zbirku dokumenata o pravu Italije na Trst i Istru (Il diritto d’Italia su Trieste e l’Istria, 1915), te se zaposlio pri Civilnom odjelu gl. stožera tal. vojske (Affari civili del Comando supremo dell’Esercito italiano). God. 1919–22. bio je na čelu Središnjeg ureda novih pokrajina (Ufficio centrale nuove province), sa zaduženjem izvanredne uprave u → Julijskoj Veneciji. Bio je u povlaštenim odnosima s predsj. vlade F. S. Nittijem, a poslije, za predsjedanja G. Giolittija, sudjelovao je u pregovorima o → Rapallskom ugovoru. God. 1920. imenovan je drž. savjetnikom (consigliere di Stato), a potom, zbog istaknuta prinosa domovini, i senatorom Kraljevine Italije. Po dolasku B. Mussolinija na vlast politički je marginaliziran, ali su mu dodijeljena višestruka zaduženja u znan. ustanovama. Svoja je stajališta i rad na čelu Središnjeg ureda novih pokrajina obranio u djelu Per le Nuove Province e per l’Italia, Discorsi e scritti con note e documenti (1922). Objavio je mnogobrojna pov. djela, među kojima Guglielmo Oberdan (1924), Nazario Sauro (1926), Per la storia diplomatica della Questione Romana (1929), Il Patto Mussolini (1933). U mladosti napisao knjigu L’antica diocesi di Ossero e la liturgia slava (1897). God. 1936–37. bio je veleposlanikom u Beču.

LIT.: L. Riccardi, Francesco Salata tra Storia, politica e diplomazia, Udine 2001.

V. D’Alessio