Seidl, Carl

Seidl, Carl, arhitekt (Šumperk, Moravska, 13. III. 1858 – Beč, 10. VI. 1936). Studirao je na Politehnici u Zürichu te na Akademiji lik. umjetnosti u Beču. Redoviti član bečkoga Künstlerhausa postao je 1873. Iako je prihvaćao ideje Wagnerschule, razvio je osobni stil, prepoznatljiv po arhit. plastici, prostornim rješenjima i napose po bogatu dekorativnom repertoaru, kojemu su izvori u egipatskoj, grč., rim. te u svim umjetnostima do razdoblja baroka. Sudjelovao je na velikom broju međunar. natječaja, među ostalim 1888. u Budimpešti na natječaju za projekt mađ. parlamenta te 1891. u Berlinu i Beču za projekt rum. parlamenta. Primio je više nagrada i priznanja: srebrnu medalju Künstlerhausa za cjelokupni rad, zlatnu drž. medalju na izložbi u Beču 1914. za projekt vile Frappart u Lovranu, zajedno s bečkim arhitektima M. Kammererom, O. Schontalom i E. Hoppeom (Wagnerschule) prvu nagradu i medalju (Ehrenmedaille der internationalen Kunstausstellung Rom) za projekt Kurpalasta u Opatiji, koji je ostao neostvaren i dr. Na području Liburnijske rivijere ostvario je niz vila, penziona i javnih zgrada, najviše u prvom desetljeću XX.st. U Lovranu je projektirao vile: Frappart, Magnolia, Blankenstein, Rosenvilla i Santa Maria, a u Opatiji vile Schmidt-Zabierow, Nizza, Count Brunitzky, Edera, Ariston i Tomašić te hotel Jadran, evangeličku crkvu, vatrogasni dom i zgradu suda i općine. God. 1908. izabran je za počasnoga građanina tadašnje općine Volosko.

LIT.: B. Valušek, Carl Seidl i lovranske vile, Liburnijske teme, 1987, 6; isti, Ars Combinatoria. The Architect Carl Seidl, The Journal of Decorative and Propaganda Arts, 1990, 17; M. Peršić, Lovran – Turizam i graditeljstvo, Rijeka 2002.

J. Malvić