Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Belaj, naselje i ladanjski dvorac u središnjoj Istri, oko 3km jugoistočno od Paza (45°16′N; 14°07′E); 18 st. (2001), općina Cerovlje. Dvorac se smjestio na brežuljku uz lokalnu cestu od Pazina prema dolini Raše, na 212m nadm. vis. Sagradila ga je obitelj Barbo u drugoj pol. XVI.st., a barokiziran je krajem XVII. i u XVIII.st. Od 1668. do 1945. u posjedu obitelji von Auersperg. Upravno sjedište velike gospoštije → Wachsenstein. Središnji rezidencijalni dio sklopa pravokutna je tlocrta, s unutrašnjim dvorištem rastvorenim polukružnim arkadama u prizemlju i na prvom katu. Zidovi galerije na prvom katu donedavno su bili oslikani pejzažima s prikazom dvorca i okolice. U prizemlju je kapela sv. Henrika Kralja, s baroknim mramornim oltarom i slikanom oltarnom palom, dvjema nadgrobnim pločama obitelji Barbo te nadgrobnim pločama plemićkih obitelji iz Kršana, Kožljaka i Paza donesenim u Belaj iz crkve sv. Marije na Čepićkom jezeru nakon zatvaranja samostana 1783. Lijevo i desno od rezidencijalne palače u istoj liniji nižu se gospodarske zgrade (podrumi, konjušnice, štale). U blizini dvorca ruševine su kaštela Sv. Martin (Schabez ili Possert), pravokutnog tlocrta s četverokutnom ugaonom kulom. Kaštel je sagrađen u XI. st. po nalogu istarskog markgrofa Ulricha, do 1367. u posjedu je akvilejske Crkve, te u sklopu Pazinske knežije do 1529., kada dolazi u posjed obitelji Barbo. Obnovljen u XVI.st., teško oštećen tijekom → Uskočkog rata 1615–17. Nedaleko od ruševina nalazi se i crkva sv. Martina.

LIT.: A. Horvat, K. Prijatelj, R. Matejčić, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992.

N. Nefat


BELAJ, kapela sv. Henrika Kralja