Stanger (Štanger, Stangher), Uliks

Stanger (Štanger, Stangher), Uliks, političar i pravnik (Opatija, 13.VII.1882 – Opatija, 16.X.1973). Otac mu je bio odvjetnik i nekoliko puta načelnik Voloskoga. Nakon studija prava u Beču započeo je odvjetničku praksu u Istri. Postao je tajnikom društva Dalmatinski skup i izdavao novine Hrvatsko slovo. Nakon I.svj. rata iz Trsta se preselio u Opatiju i intenzivno radio u Političkom društvu Edinost. Bio je jedan od stupova hrvatskoga liberalnog pokreta u Istri, a uz Mirka Vratovića i Antu Ivešu nositelj liberalnih ideja unutar Političkog društva Edinost za Istru te jedan od lidera Hrvatsko-slovenske narodne stranke. God. 1921. pojavio se kao kandidat na listi HSNS-a, odn. Jugoslavenske narodne stranke. U prvom krugu glasovanja nije uspio dobiti potreban broj glasova, a kad mu je Slovenac Josip Wilfan ustupio glasove koje je on osvojio, stranka je stekla pravo na jednog zastupnika. Do 1924. bio je hrvatski istar. zastupnik u tal. parlamentu, u kojem je uz Wilfana i Besednjaka jednim od najaktivnijih zastupnika u klubu nacionalnih manjina. Budući da nije ponovo izabran za zastupnika, otišao je u Kraljevinu Jugoslaviju i u Splitu se bavio odvjetništvom. Na poč. II.svj. rata prišao je antifaš. pokretu otpora i bio izabran za člana prve hrv. vlade. Nakon rata vodio je Jadranski institut, danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci.

D. Dukovski