Studenac, Petar

Studenac, Petar, pjesnik, svećenik i preporoditelj (Rijeka, 31.I.1811 – Kanfanar, 24.V.1898). Gimnaziju i teologiju završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntrilju, a od 1838. do smrti u Kanfanaru kao župnik, dekan i počasni kanonik. Govorio je njemački i talijanski, a bio je i glazbeno izobražen. U Tinjanu je 1837. propovijedao na mladoj misi J. Dobrile, s kojim je blisko surađivao, te mu je posvetio pjesme prigodnice (1858. i 1861), napisane najvećma pod Kačićevim utjecajem. Prvi je hrvatski preporoditelj iz Istre. Dopisivao se s Ljudevitom Gajem, o kojem je uznosito pisao, s Ambrozom Vranjicanom mlađim i dr. U književnoj mu je ostavštini samo nekoliko pjesama, tri pisma i jedan članak. Isprva je prihvatio ilirsko ime te ga poslije zamijenio hrvatskim, a sudeći prema prvim tekstovima i naslovu budničarske pjesme Molitva Ilirom (1840), drži se da je već od 1835–36. sudjelovao u hrvatskome nar. preporodu, te da je, vjerojatno od 1842., bio članom utemeljiteljem Matice ilirske (od 1874. Matica Hrvatska). Svojim je zavičajem širio domoljublje, primjerice Gajevom budnicom Još Horvatska ni propala i sl. Zauzimao se za uvođenje izvornih ili prevedenih škol. knjiga na hrvatskome jeziku. U pismu Nekoje misli o narodnom združenju (Danica, 1844., 1) naglašava da hrvatski narodni preporod ne smije biti tek preporodom inteligencije nego preporodom puka, nazivajući hrvatski jezik »vilinskim«, te je i u crkvi propovijedao na hrvatskom. Studenčeva djelatnost za njegova života nije bila posve prepoznata niti su mu svi tekstovi koje je slao Gaju objavljeni.

LIT.: Š. Jurić, Jedan glas iz Istre 1843, Riječka revija, 1954, 1–2; J. Ravlić, Petar Studenac, prvi hrvatski narodni preporoditelj u Istri, Pazinski memorijal, 1970 (1971), 1; M. Strčić, Istarska pjesmarica, Antologija hrvatskog pjesništva Istre XIX. i XX. stoljeća, I, Pula 1989; ista, Hrvatski svećenici – pjesnici Istre u 19. i na početku 20. stoljeća, Pazinski memorijal, 1995, 23/24; Z. Ritoša, Svećenici Dvigrada i Kanfanara, u: Kanfanar i Kanfanarština (zbornik), Kanfanar–Pazin 1998; N. Šetić, Kanfanar u XIX. stoljeću, ibid.

B. D. Biletić