sveci

sveci, u kršćanstvu, osobe koje za života ostvaruju duhovni i ćudoredni ideal kršć. vjere. U Katoličkoj se crkvi službeno proglašuju na kraju postupka kanonizacije. U ranom kršćanstvu prvi sveci bili su mučenici (grč. μάρτυς, lat. martyr), odn. priznavatelji (lat. confessor), oni koji su za progona kršćana javno priznavali svoju vjeru. Podatke o početcima kulta svetaca u Istri pružaju arheol. nalazi i graditeljstvo. Tijekom vremena na poluotoku je podignuto oko 1500 crkava, što svjedoči o religioznosti i kultu svetosti kojim je obilježena uljudba i svetost života. Sveci su bili okosnicom društv. i kult. života istar. gradova i sela već od ranoga sr. vijeka. U Rovinju, Pićnu, Novigradu, Poreču, Bujama, Vodnjanu i dr. struktura grada oblikovala se oko crkve. Manje su crkve služile kao sjedišta bratovština, kojih su članovi njegovali zajedništvo: štovali su zajednički blagdan i imali zajednički novac i stoku, uzajamno su prenosili umijeća i znanja (zato se nazivaju i školama) i intenzivnim vjerskim životom pridonosili duhovnosti u puku. U takvu su općem ozračju svetosti stvarane općinske zajednice sa svojim vlastitim statutima, koje su potom prihvaćale nove i uključivale ih u jedan organizam, o čemu svjedoče običaji, kultura i opća ćudoredna svijest. No postojali su i pojedinci, sveci blaženici i sluge Božje, koji su na poseban način posvjedočili svetost. Papa Ivan IV. dao je 641. u Rim prenijeti kosti mučenika iz Istre i Dalmacije čija je »krv postala novo sjeme kršćana«. U Trstu je u razdoblju I–III.st. mučeno četrnaestero svetih. U Kopru su živjeli svećenik bl. Elio (oko 56), biskup → sv. Nazarij → bl. Absalon, sv. Rufin (XIII.st), → bl. Monald iz Kopra, pokornik bl. Anton Martisa (umro 1520) i redovnica bl. Julijana Malgranello (umrla 1551). Iz Umaga je mučenik sv. Pelegrin (?III.st.), iz Novigrada je klerik Bernard Tomašić (umro 1878), a u Poreču su vjerojatno 290. mučeni → sv. Mauro Porečki biskup, sv. Julijan, sv. Demetrije, sv. Akolit, sv. Eleuterij i sv. Projekt, prikazani na mozaiku u Eufrazijevoj bazilici. Iz Poreča su mučenik sv. Petar, ubijen oko 450. u Orvietu u Italiji, i nadbiskup sv. Grgur Barbarigo (umro 1697). Nad Limskim su zaljevom živjeli pustinjak sv. Romuald i njegovi učenici sv. Gaudencije, biskup u Osoru na Cresu (XII.st.) i sv. Ivan Trogirski, biskup u Trogiru (XI–XII.st.). U Veštru je rođen → sv. Maksimijan, biskup Ravenne (umro 556), a u Balama redovnik → bl. Julijan iz Bala. Iz Vodnjana je 1743. na glasu svetosti umro svećenik Antonio Manzini. Iz Pule su bili đakon → sv. German, biskup sv. Fior, svećenik → bl. Oton iz Pule i sluga Božji → E. Bulešić. U Puli su radili sluga Božji liječnik Marcello Labor (umro 1954) i službenica Božja časna sestra Tarsilla Osti (umrla 1958). Iz Svetvinčenta bio je sluga Božji → M. Bulešić (ubijen 1949). Iz Pićna je bio biskup → sv. Nicefor, iz Žminja redovnik na glasu po svetom životu → K. Hrelja. Prema nekim je znanstvenicima → sv. Jeronim rodom bio iz istar. Zrenja. Nije utvrđeno ni mjesto rođenja (možda u Istri?) biskupa sv. Donata, koji je podnio mučeništvo u Africi (umro 320), ni čudotvorca Martina »iz Istre« (IX. ili X.st.), o kojem govori Konstantin Porfirogenet (De administrando imperio), a nije sigurno ni je li bl. Jakov Ilir (umro 1485) bio iz Zrenja. U Vodnjanu sveto je živio svećenik klas. filolog → G. Del Ton. U tom se gradu čuvaju neraspadnuta tijela biskupa → sv. L. Bemba, svećenika → sv. I. Olinija i opatice → sv. B. Nikoloze. Ukupno je u Istri živjelo četrdesetak ljudi na glasu po svetosti, no njihovi životi nisu dovoljno poznati. Biskup D. Nežić objavio je opsežniji prikaz Istarski sveci (u Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb 1990).

LIT.: D. Nežić, Iz istarske crkvene povijesti, Pazin 2000.

M. Jelenić