Sveti Lovreč (Pazenatički)

traži dalje ...

Sveti Lovreč (Pazenatički), gradić na Poreštini (45°11′N; 13°45′E; 202m nadm. vis.); 307st. (2001), kraj ceste Pula–Buje, sjedište istoimene općine. Nalazi se na uzvisini, pokraj raskrižja gl. ceste s cestama za Poreč, Vrsar, Barat i Kringu. U okolici dobro uspijevaju masline, vinova loza i žitarice. Stanovnici su se tradicionalno bavili poljodjelstvom, a danas rade u uslužnim djelatnostima i u nekoliko poduzetničkih tvrtki. Naselje ima tipična gradinska obilježja i nastanjeno je od prapovijesti, dok je u rim. doba cijelo područje bilo sjedište zemljišnih posjeda (zbirka rim. natpisa u grad. loži uz juž. zid župne crkve). Već u kasnoj antici počela je rasti aglomeracija obrambenoga značaja, a od X.st. bio je središte feuda porečkog biskupa; pod današnjim se imenom spominje tek od sred. XII.st. (1177. u ispravi pape AleksandraIII., kojom porečkom biskupu potvrđuje posjede, crkve i samostane). U to je doba stekao i samoupravu, tako da je gastalda imenovao biskup, a merigu puk. Mletačkoj se vlasti predao 1271., iako je i dalje održavao dobre odnose s akvilejskim, goričkim i pazinskim feudalcima. Međutim, Venecija je 1304. osnovala zapovjedništvo seoskog područja za cijeli mlet. dio Istre na čelu s kapetanom i sa sjedištem u Sv. Lovreču (San Lorenzo del Pasenatico, Paisanatico). Kapetan je bio i podestat, glavna mu je zadaća bila skrb o vojnoj sigurnosti mlet. posjeda u Istri prema Pazinskoj knežiji. Već 1356. Pazenatički kapetanat podijeljen je u dva dijela, od kojih je jednome sjedište i dalje bilo u Sv. Lovreču, a drugome u Umagu, poslije u Grožnjanu. Zbog depopulacije (ratovi i kuga) u XVI. i XVII. st. mlet. je vlast u više navrata naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije. Gl. značajke urbanističkoga izgleda naselja su mlet. bedemi, dobro očuvani, s kulama i grad. vratima, koji su obnovljeni i pojačani 1368., te župna crkva sv. Martina, romanička trobrodna građevina s trima polukružnim apsidama i odvojenim romaničkim zvonikom iz XI. st., koji je dio mlet. bedema i ima oblik kule. Spominje se 1177., a u njoj su ostatci zidnih slika iz XI. st. (niz svetaca u sr. pojasu sjev. i juž. apside), koji pripadaju skupini najstarijih očuvanih zidnih slika u Istri. Mlađi sloj zidnih slika je iz XVI. st. U crkvi su got. kip Bogorodice iz XIV. st. i rezbareni poliptih iz XV. st. Pročelje joj je potpuno obnovljeno u XIX. st. Današnja grobljanska crkva sv. Lovre iz predromaničkoga je doba (VIII. st.), ali ima tragove ranokršćanske faze, te jednostavni romanički zvonik. U gradu i okolici ima više starih crkvica (ruševine Sv. Benedikta, VIII. st.; Sv. Dorligo, XI. st.; Sv. Blaž, XV. st.).

LIT.: M. Mirabella Roberti, La chiesa e le mura di San Lorenzo del Pasenatico u: Arte del Primo Millenio, Torino 1953; B. Fučić, Istarske freske, Zagreb 1963; A. Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre, Zagreb–Pazin 1982.

R. Matijašić

ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – 5. panorama
ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – 2. Svetac, detalj, crkva sv. Martina, XI. st.
ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – 3. tlocrt crkve sv. Martina
ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – 4. gradska loža
ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – 6. gradska vrata
ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – 7. zvonik-kula
ilustracija
SVETI LOVREČ PAZENATIČKI – grobljanska crkva sv. Lovre
ilustracija
SVETI LOVREČ, položajna karta

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Sveti Lovreč (Pazenatički). Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/2632>.