Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Sveti Petar u Šumi, naselje iznad Limske drage (45°11′N; 13°52′E; 320m nadm. vis.); 1011st. (2001), između Pazina i Kanfanara, sjedište istoimene općine. Sastoji se od skupine raštrkanih zaselaka koji nose imena po prezimenima: Grgani, Bezjaki, Dolinci, Gljuščići, Slavčići, Videti, Pickini, Kristani, te udaljeniji Tomažini, Dolčani, Grčeti, Kranjci. Središte je naselja na raskrižju cesta za Tinjan, Pazin, Žminj i Kanfanar, a nešto istočnije prolazi želj. pruga Pula–Divača. Stanovnici mahom rade u okolnim većim naseljima (Pazin, Žminj), iako i u mjestu postoje pogoni → Purisa d. d. Pazin. Tradicijsko poljodjelstvo osnova je kućanskoga gospodarstva (vinova loza, žitarice, povrtlarske kulture), s nešto sitnoga stočarstva. U posljednje se vrijeme počinje razvijati ruralni turizam. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine) i antici, a u VII–VIII.st. naselili su ga Hrvati. Naselje je dobilo ime po samostanu koji su benediktinci osnovali u XII.st. (prema jednom izvoru 1134); potom su ga preuzeli pavlini 1459/60. i držali do 1782., kada je crkva pretvorena u župnu, a samostanski sklop prešao u privatne ruke (→ pavlinski samostan u Sv. Petru u Šumi). Pavlini se u samostan vraćaju tek 1993., kada započinje suvremena obnova samostana. Od XII.st. porečki je biskup imao feud. prava nad područjem i kaštelom, koji više ne postoji. Do XIV.st. oko njih su se sporili akvilejski patrijarh i pazinski knezovi, a poslije toga su do kraja XVIII.st. zemljišna prava pripadala samostanu. U razdoblju XV–XVIII.st. pavlini su samostan temeljito preuredili; od benediktinske gradnje sačuvana je skladna arkatura romaničkoga klaustra (gusti niz stupića s kapitelima od dvaju glatkih listova nosi srpaste lukove), koja je prigodom pregradnje klaustra dospjela na prvi kat, iznad renesansnih lukova. Sadašnja crkva i samostanske zgrade okupljene oko klaustra nastaju potkraj XVII. i u XVIII.st. Crkva je posvećena 1755; pročelje je tipološki srodno pročeljima pavlinskih crkava u Lepoglavi i Remetama; zvonik (na mjestu romaničkoga) ima renesansna obilježja. Drvorezbarena oprema crkve stilska je cjelina nastala 1755–72., a djelo je pavlinske radionice koju je vodio kipar → P. Riedl. Uz drvene kipove na oltarima njegovo su djelo i pet kamenih kipova na pročelju. Oltarne pale slikao je pavlin → L. Keckheisen. Dvije kapele oblijepljene su kožnatim urešenim tapetama (Venecija, XVIII.st.). Orgulje su rad → J. G. Eisla (Ljubljana, oko 1770). Crkva sv. Roka izgrađena je 1735; sada grobljanska, bila je župna crkva do 1783. Križnog je tlocrta, nadsvođena u zoni svetišta, a svi krovovi pokriveni su škriljama (najveći očuvani krov od škrilja u Istri).

LIT.: Đ. Cvitanović, Sv. Petar u Šumi, Peristil, 1973–74, 16–17; D. Baričević, Paulus Riedl, pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju, ibid.; R. Matejčić, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: A. Horvat,R. Matejčić,K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982; V. Marković, Pavlinska crkva Sv. Petra i Pavla u Svetom Petru u Šumi, Peristil, 1997, 40.

I. Matejčić

First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last

SVETI PETAR U ŠUMI, položajna karta
First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last