Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Šepić, Vinko (pseud. Vice Orljak), učitelj, dječji i pedagoški pisac (Rukavac, 1.I.1870 – Banja Luka, II.1945). Nakon što je završio učiteljsku školu u Kopru 1888., radio je u Boljunu, Juršićima, Klani i 1903–23. u Buzetu. Već se u Boljunu uključio u narodni pokret i počeo surađivati u glasilu toga pokreta Naša sloga. Zajedno s učiteljem Josipom Svjetličićem utemeljio je i u Pazinu 1896. Hrvatsko učiteljsko društvo Narodna prosvjeta, u kojem je bio dugogodišnji potpredsjednik i jedan od najaktivnijih članova, a 1906. suosnivač je istoimenoga stručnoga glasila toga društva, koje je širilo suvremene ped. misli u istar. školstvu te liberalne i protuaustr. ideje. Uređivao je dječji časopis Naša nada, u kojem je objavljivao i svoje priče za djecu, surađivao je u prilozima Istarske riječi, Malom Istraninu i Narodnom gospodaru. U Buzetu je bio nadučiteljem i ravnateljem Hrvatske pučke škole, te vrlo aktivnim prosvjetnim i narodnjačkim djelatnikom. Za I.svj. rata razvijao je široko polit. djelovanje, poglavito 1917., kada su se u Istri prikupljali potpisi za Svibanjsku deklaraciju kojom se tražilo ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba. U doba gladi u Istri 1917–18. organizirao je odlazak djece u ostale dijelove Hrvatske na prehranu. God. 1921. fašisti su zapalili knjižnicu buzetske škole i veći dio Šepićeve knjižnice te njega uhitili, a 1923. zbog polit. i nac. djelovanja otpustili su ga iz službe. Nakon raspuštanja Učiteljskog društva i zabrane svih hrv. i slov. listova, prebjegao je na poč. 1929. u Jugoslaviju, te do 1935. radio u Lepovoj Vasi i Podgoraču.

LIT.: B. Jakovljević, Vinko Šepić, Buzetski zbornik, 1990, 14.

B. Jakovljević