tabori

tabori, politički preporodni skupovi naroda na otvorenom koji su se, po uzoru na češke tabore, održavali u Sloveniji i Istri 1868–71 (tzv. razdoblje tabora) nakon uvedbe dualizma u Monarhiji. Pridonosili su nac. osvješćivanju naroda te promicali narodnjačke polit. ideje. Jedan od slov. tabora (od njih 17) održan je 7.VIII.1870. u Kubedu. Raspravljalo se o tom kako da Slovenci u Istri dođu do svojih prava, o uvođenju slov. jezika u škole i urede, o smanjenju poreza te o otvaranju glavne slov. škole na koparskom području. Prvi tabor Hrvata Istre i kvarnerskih otoka održan je 21.V.1871. na brijegu Sv. Mihovil kraj Kastva. Priredili su ga Franjo Steidle, Antun Rubeša, Franjo Marotti, Ernest Jelušić, Franjo Kraljić, Franjo Sever i Jakov Velikonja, a trebalo se raspravljati protiv udruživanja Istre, Goričke i Trsta u jednu pokrajinu, o »sdruženju Jugoslavljana«, o uvođenju nar. jezika u urede i škole te o pomorskoj orijentaciji tih krajeva. Prema suvremenim procjenama, taboru je nazočilo 8000–10000 ljudi. Govorili su E. Jelušić, F. Marotti, Marijan Derenčin i dr., ali kako su vlasti zabranile govore o pokrajinskom ustroju i o ujedinjenju Južnih Slavena, zaključci i zahtjevi bili su više okrenuti gosp. pitanjima, tj. pitanjima razvoja. Skup je imao velikoga odjeka u Istri, na kvarnerskim otocima i u Hrv. primorju. Pokret su pokušali proširiti i u Dalmaciji, ali bez uspjeha, jer su vlasti zabranjivale takve manifestacije. U Istri su t. bili prvi oblik polit. organizacije i mobilizacije hrv. (i slov.) življa u borbi za veća polit. prava. Poslije su se slični skupovi održavali pod imenom javnih skupština. Sličan skup održan je 16.XI.1878. u Dolini, a u Kastvu ponovno 1911., ali u drugim okolnostima, jer je narodnjački pokret već polučio neke rezultate svoje borbe.

LIT.: B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, I, Pazin 1967; B. Marušič, Primorski tabori (1868–1871), Goriški letnik, 1974, 1; P. Strčić, Na velikoj prekretnici, Prvi hrvatski tabor Istre i Kvarnerskih otoka, Pula 1989.

R.