Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Tar (tal. Torre), naselje 8 km sjeveroistočno od Poreča (45°18′N; 13°38′E; 109 m nadm. vis.); 886 st. (2001), grad Poreč. Smješten je na uzvisini gradinskoga karaktera, iznad mora (Tarska vala), kraj županijske ceste Poreč–Novigrad. Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, masline, žitarice), stočarstvom (goveda, svinje), ribarstvom (Tarska draga), ali rade i u turizmu, s obzirom na blizinu hotela i kampova u → Vabrigi. Juž. dio današnjeg Tara je Frata, nekad odvojeno naselje, koje se spojilo s Tarom. U Taru postoji jedna od malobrojnih uljara. U prapovijesti ilirska gradina, u rim. doba područje je bilo naseljeno. Prvi se put spominje 983. u darovnici cara Otona porečkom biskupu kao Turris, jer se radilo o obrambenoj kuli kao središtu feuda. Nalazio se na položaju koji se i danas naziva Stari Tar (tal. Torre Vecchia), a od XII.st. spominje se Novi Tar (tal. Torre Nuova ili Villa), tj. današnje naselje. Stari Tar napušten je u XIV. st., vjerojatno zbog malarije i kuge, a Novi Tar nastavio je živjeti kao Tar. Do 1508. pripadao je Pazinskoj knežiji, a otada Veneciji kao dio novigradske općine. Potkraj XVI. st. Venecija je u Tar, Fratu i Vabrigu naselila izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije. Zahvaljujući plodnoj okolici i prometnom položaju (luka u Tarskoj vali), T. je u XVIII–XIX. st. prosperirao izvozom ulja i vina. Župna crkva sv. Martina sagrađena je 1800. na mjestu srednjovjekovne iz XIV. st. kao spomen na boravak pape Pija VII. u Tarskoj vali (1800). U njoj je oltarna slika Blažene Djevice Marije od Karmela (→ Z. Ventura). Grobljanska crkva sv. Petra ima got. luk na vratima s natpisom 1451.

R. Matijašić

First
Prev
Slika 1 od 3
Next
Last

pročelje crkve sv. Martina
First
Prev
Slika 1 od 3
Next
Last