tuberkuloza

tuberkuloza (lat. tuberculosis, krat. TBC) ili sušica, zarazna bolest uzrokovana bacilom Mycobacterium tuberculosis ili Kochovim bacilom, koja se očituje stvaranjem čvorića u napadnutim tkivima. Bolest napada gotovo sve ljudske organe, ali najćešće pluća. Postoji od pamtivijeka i njezini su nesumnjivi znakovi nađeni na iskopanim ljudskim kostima iz prapovijesti, a bila je poznata i Babiloncima i starim Indijancima. U Istri je prije i nakon I. svj. rata imala po svojoj učestalosti epidemijsko obilježje. Incidencija bolesti u prvom desetljeću XX. st. iznosila je u prosjeku 3,1‰, ali je u tijeku I. svj. rata porasla na 10–15‰ godišnje. U Puli su 1915. oboljele 92 osobe, ili 18‰ građana. Međutim, nakon I. svj. rata incidencija se bolesti smanjila na 2‰ st. godišnje. Radi njezina su se suzbijanja otvarali antituberkulozni dispanzeri, i to u Pazinu i Rovinju (1926), u Puli (1927), na Malom Lošinju (1928), u Kopru (1920), Labinu (1932) i u dr. istar. mjestima (Vodnjanu, Barbanu, Savičenti, u Cresu, Nerezinama, Tinjanu, Boljunu, Žminju, Lanišću, Buzetu, Roču, Poreču, Višnjanu, Motovunu, Vrsaru i dr.). Poznati su »morski« hospiciji (hospicij na moru) u Puli (Stoja), u Valdoltri, te bolnički odjeli za hospitalizaciju težih tuberkuloznih bolesnika u Puli i u Rovinju. Nakon II. svj. rata nastavlja se u Istri antituberkulozni rad u dispanzerskim službama na otkrivanju i liječenju bolesti, na praćenju stanja rekonvalescenata i njihovih obitelji, na savjetovanju građana. U Pulskom kotaru, koji je obuhvaćao 9 općina s više od 180000 st. (od njih je više od 130000 imalo bolesničko osiguranje), bila je moguća dobra kontrola oboljelih. Postojala su dva stalna dispanzerska centra (Pula i Labin) i još 10 područnih. God. 1957–60. provodilo se sistematsko fluorografsko snimanje građana u istraživanju novih slučajeva bolesti, i tom su metodom pregleda pluća otkrivena 553 nova bolesnika od 110000 pregledanih građana. Antibiotska terapija (Streptomicin, Rifamicin i dr.) uvelike je smanjila prevalenciju bolesti. Uvedeno je i cijepljenje BCG-om (atenuirani Bacillus Calmet-Guerin) kod zdrave djece već u rodilištu, a kod odraslih u rizičnim okolnostima, pa je time dodatno pojačana otpornost protiv zaraze. Tuberkuloza još nije potpuno nestala, iako se u Hrvatskoj njezina učestalost vrlo smanjila, te praktički nije epidemijski ozbiljniji zdravstveni problem.

LIT.: V. Calderato, La tubercolosi nell’Istria, Pola 1936; P. Cukon, Služba za plućne bolesti MC Pula, u: Zbornik zdravstva u Puli, Pula 1967; N. Mattal-Jelić, P. Cukon, Stanje tuberkuloze u Istri i mogućnost njezine eliminacije, ibid.; I. Rudelić, Povijest medicine u južnoj Istri, Pula 1977.

I. Rudelić